Razgovor vodila Katarina Radat, 
stručna djelatnica Kluba "Stenjevec"

( Nastavak razgovora iz prethodnog broja)

- U Republici Hrvatskoj imamo nekoliko izvaninstitucionalnih oblika rada s ovisnicima u kojima uglavnom rade socijalni radnici, koji nisu zaposleni u sustavu socijalne skrbi. Ima li nekih naznaka da dođe do stavljanja tih djelatnosti pod sustav socijalne skrbi, što bi ujedno pridonijelo i zapošljavanju struke socijalnog rada?

· Točno je da u Hrvatskoj za probleme ovisnosti djeluje više nevladinih udruga od kojih su neke, koje se bave problemima ovisnosti o drogi, osnovale i ustanovu. To ne znači da one ne spadaju u sustav socijalne skrbi. S nekima je država zaključila ugovor o provedbi zajedničkih programa ili o smještaju korisnika koje uputi Centar za socijalnu skrb. Ti se programi i financiraju iz državnog proračuna. Na žalost, potrebe za djelovanjem i državnih i nevladinih organizacija su velike i samo angažiranjem svih raspoloživih resursa mogu se očekivati dobri rezultati. Mislim da na tom području ima još mnogo prostora i potreba za djelovanjem, osobito na senzibiliziranju javnosti za prepoznavanje problema, kao i promjeni stavova koji o alkoholizmu i pijenju alkohola vladaju u mnogim našim sredinama.

- U okviru nove organizacije centra za socijalnu skrb, hoće li biti mogućnosti formiranja novih terapijskih grupa ili klubova koji bi radili s ovisnicima o alkoholu. Ako da, koje bi struke bile najkompetentnije i kako bi bile organizirane?

· Novom organizacijom sustava socijalne skrbi planira se razdvajanje dosadašnjih zadaća Centra za socijalnu skrb na jedinice lokalne samouprave, čija bi tijela preuzela provedbu postupka za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi u prvom stupnju, a na buduće obiteljske sudove prenijeli bi se poslovi u vezi s ostvarivanjem obiteljsko pravne zaštite. Ovakvim bi se rješenjem stvorile pretpostavke da se Centri za socijalnu skrb u većoj mjeri mogu baviti preveniranjem i rješavanjem socijalnih problema, savjetodavnim radom i drugim sadržajima i oblicima socijalnog rada u zajednici. U takvim uvjetima može se očekivati da će se centri u znatno većoj mjeri i puno sadržajnije moći baviti i svim aspektima alkoholizma. Što se tiče struka koje bi se time trebale baviti, iako su socijalni radnici osposobljeni za taj posao, mislim da se ipak najbolji rezultati postižu dobro usklađenim timskim radom i interdisciplinarnim pristupom.

• Prvi dio razgovora (Alkohološki Glasnik 74)