Razgovarala Katarina Radat, 
apsolventica studija soc. rada 
i stručna djelatnica Kluba "Stenjevec" 

- Možete li prokomentirati predzadnji broj Alkohološkog glasnika koji je tematski posvećen upravo ulozi struke socijalnog rada u tretmanu ovisnika o alkoholu?

· Mislim da je ovaj broj Glasnika dvostruko koristan. O djelovanju socijalnih radnika ne zna se dovoljno, a još je manje pisana traga o tomu. Stoga je svaki zapis, koji približava djelovanje naše struke javnosti, više nego dobrodošao. 

S druge strane mislim da se danas nedovoljno govori o alkoholizmu i njegovim posljedicama za pojedinca, obitelj pa i društvo u cjelini. Pogled na časopis podsjeća nas na njegovu prisutnost tu oko nas, u našem susjedstvu, u radnoj sredini i, kao stručnjake i kao odgovorne građane, pita nas da li što činimo.

- Koliko bi se socijalni radnici mogli senzibilizirati upravo za rad na ovisnosti o alkoholu, i u području prevencije, rehabilitacije i resocijalizacije? Nadam se da se slažete sa mnom, kako su socijalni radnici najkompetetniji za rad u klubovima, jer se tu provodi resocijalizacija i rehabilitacija liječenih alkoholičara i njihovih obitelji?

· Alkoholizam je zacijelo jedan od socijalnih problema kojim bi se trebali baviti socijalni radnici i za koji bi trebali biti pripremljeni tijekom svoje naobrazbe. Socijalni radnici bi itekako imali puno zadaća i u prevenciji alkoholizma i njegovom otkrivanju, kao i u rehabilitaciji i resocijalizaciji ovisnika o alkoholu. 

Međutim, socijalni radnici su, u posljednjih desetak godina, kao struka, odnosno kao obvezni stručni djelatnici, izostavljeni iz naobrazbe, zdravstva, privrede, dakle gotovo iz svih djelatnosti osim socijalne skrbi. 

Oni, pak, koji su zaposleni u socijalnoj struci, zbog teške gospodarske i socijalne situacije, više su usmjereni na odobravanje novčane pomoći, nego na preventivni i savjetodavni rad, iako u toj skupini korisnika često ima i ovisnika o alkoholu. Mislim da su socijalni radnici, zbog širine svoje naobrazbe, pripremljenosti za rad s pojedincem, obitelji i zajednicom te poznavanja alkoholizma vrlo kompetentni za rad u klubovima liječenih alkoholičara, što naravno ne znači da nije potreban timski pristup u radu.

- U svome kratkom radu imala sam prilike vidjeti primjere u kojima su socijalni radnici upućivali svoje klijente u klubove, jer su bili svjesni da jednokratne pomoći, koje dobivaju njihovi klijenti, pokatkad potroše na alkohol. Možemo li reći da su socijalni radnici u svome pozivu svakodnevno svjedoci problema alkoholizma kod njihove klijentele?

· Da, to ste dobro primijetili. Socijalni radnici u centrima za socijalnu skrb su pokatkad uistinu opterećeni velikim brojem korisnika novčanih pomoći. Mislim da je i samo upućivanje korisnika u klubove puno, jer to znači da je uočen problem, da se s korisnikom o tome razgovaralo, da mu je dana uputa o tome gdje može dobiti cjelovitu pomoć. 

Međutim, bojim se da u mnogim sredinama nema klubova u koje bi se moglo uputiti, a pokatkad je vrijeme u kojem se socijalni radnik u centru bavi korisnikom nedovoljno za detekciju problema. Kada se uvjere u prisutnost alkoholizma i kada postoji velika pretpostavka da će novčana pomoć biti potrošena za alkohol, socijalni radnici mogu pomoć odobriti i u naravi.

- Postoje li neke naznake i potrebe razvoja nacionalnog programa za prevenciju alkoholizma na državnoj razini? 

· Koliko mi je poznato u tijeku je donošenje nacionalnog programa za borbu protiv ovisnosti, međutim, nisam upoznata s njegovim sadržajem, tako da ne znam da li se i u kojoj mjeri on bavi i ovisnošću o alkoholu.

- Možete li mi reći koliko se iz proračuna socijalne skrbi izdvaja za područja prevencije alkoholizma i rehabilitacije i resocijalizacije liječenih alkoholičara i ocjenjujete li da je to dostatno s obzirom na zastupljenost ovog problema u Hrvatskoj?

· Ne znam podatak koliko se ukupno izdvaja iz državnog proračuna za prevenciju alkoholizma i druge aktivnosti u vezi s time. Mislim da je od sredstava socijalne skrbi u prošloj godini odobreno nekoliko tisuća kuna za pomoć u radu nekih klubova liječenih alkoholičara na području Grada Zagreba, ali potankosti o tome nisu mi poznate.

- Razvidno je da se prije desetak godina počelo više baviti problemom ovisnosti, ali u svim kampanjama borbe protiv ovisnosti znatno je više zastupljeno područje ovisnosti o drogama, dok je bavljenje i rad s ovisnostima o alkoholu svedeno na najmanju mjeru. Ne zanemaruje li se time problem ovisnosti o alkoholu koja je sve više raširenija, kako među pučanstvom srednje dobi tako i među mladeži? 

· Da, u tome se potpuno slažem s Vama. Mislim da je u proteklim godinama problem ovisnosti o alkoholu dosta zanemaren, odnosno zasjenjen veličinom i raširenošću ovisnosti o drogama. Time, na žalost, problemi vezani uz alkoholizam nisu umanjeni. Moj je dojam da se alkohol pije u svim dobnim skupinama, da je među mladima dobna granica kad se počinje piti alkohol sve niža, da alkoholizam postoji u svim obrazovnim skupinama i da nema velike razlike u pijenju alkohola između žena i muškaraca. No, moram reći da u posljednje vrijeme nisam vidjela da je rađeno neko opsežnije istraživanje ovog problema, iako bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti jesu li i kako uvjeti života u Hrvatskoj (posljedice rata, siromaštvo, nezaposlenost) utjecali na pojavu alkoholizma.

- Planira li se uskoro organiziranje većeg skupa o temi prevencije alkoholizma?

· Koliko je meni poznato, Ministarstvo rada i socijalne skrbi nema u planu rada za ovu godinu održavanje skupa o temi prevencije alkoholizma.

- U novom nacrtu decentralizacije socijalne skrbi u RH i razvoju neprofitnih organizacija, koliko će se Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a time i sustav socijalne skrbi otvoriti za rješavanje problema ovisnosti o alkoholu?

· Jačanje uloge lokalne sredine i djelovanje nevladinih udruga u obavljanju socijalne skrbi i rješavanju socijalnih problema jedan je od glavnih ciljeva reforme sustava socijalne skrbi. Očekujemo da će jedinice samouprave bolje i neposrednije prepoznati probleme koji su izraženi u toj sredini, te da će lakše organizirati sve resurse koji mogu pridonijeti njihovu rješavanju. Nadam se da će se na taj način poboljšati rješavanje problema alkoholizma, a osobito poboljšati njegova prevencija.

- U jednom neformalnom razgovoru čula sam da na razini grada Zagreba postoje potrebe za stotinjak socijalnih radnika. Mogu li se unutar takve reorganizacije Centara i potrebitih radnih mjesta predvidjeti i uvesti referade, ili možda još bolje, savjetovališta za rad iz područja ovisnosti o alkoholu?

· Neosporno je da zbog opsežnosti različitosti problema postoji potreba za zapošljavanjem socijalnih radnika. Međutim, zbog zabrane povećanja broja zaposlenih u javnim službama, trenutačno ih nije moguće zaposliti u državnim ustanovama. To je još jedan razlog zbog kojeg se očekuje reforma sustava socijalne skrbi. Naime, potpuna decentralizacija sustava socijalne skrbi obuhvaća i reorganizaciju u poslovima prevencije i savjetodavnog rada.

• Drugi dio razgovora (Alkohološki glasnik 75)