TJELOVJEŽBOM PROTIV ALKOHOLIZMA

Boris Cvek, fizioterapeut

Psihijatrijska bolnica Jankomir

Ni u jednom povijesnom razdoblju skok na području znanstvenog istraživanja nije bio tako brz i velik kao u naše doba. Međutim, slika današnjeg svijeta ima i svoje naličje. Mnogi se pisci i mislioci pribojavaju da je ta silna automatizacija i kompjutorizacija u doba kada je nauka pretpostavljena mudrosti, a korisnost ljepoti, započeo vidni proces dehumanizacije. Nagli razvitak znanosti koji se u svojoj primjeni odražava i u svakidašnjem životu, svakom misaonom čovjeku nameće pitanje kako da se postigne sklad i ravnoteža između današnje sve uže specijalizacije i opće obrazovanosti i kako da se u današnjem trijumfu stroja sačuva dostojanstvo, stvaralačka snaga i čovjekova humanost.

U okviru ovakvog zbivanja gdje ljudski tjelesni čimbenik podliježe totalnoj degradaciji, tjelesni odgoj i sport dobivaju sve veću ulogu u dnevnom i sveukupnom životu i radu suvremenog čovjeka. Podaci o ulozi tjelesne aktivnosti potječe iz davnih povijesnih razdoblja. Još u drevnoj Kini i antičkoj Grčkoj liječnici su primjenjivali tjelovježba kao terapijsko sredstvo. Međutim, u srednjem vijeku Crkva zauzima negativan stav o kultu tijela i propovijeda kako tjelesni oblik odnosno njegova funkcija nije od velike važnosti za čovjekov opstanak, već duh preuzima funkciju nad čovjekovim tijelom. Humanizam i utjecaj reformacije ponovno su afirmirali ulogu tjelesnog odgoja i športa, što se najočitije odrazilo u poznatoj Juvenalovoj izreci Mens sana in corpore sano - zdrav duh u zdravu tijelu.

Danas se smatra da značenje tjelesnog odgoja leži ponajprije u njegovom biološko-zdravstvenom utjecaju; on jača i pomaže skladan razvitak tijela i snaži njegove obrambene sposobnosti. Tjelesnom vježbom se naročito razvijaju njegove funkcionalne sposobnosti organskih sustava, u prvom redu mišićnog i živčanog sustava, uz adaptaciju ostalih organskih sustava u jednu cjelinu..

Stalnim vježbanjem omogućuje se kvaliteta motorike u smislu oblikovanja znanja, vještina i navika za rješavanje najrazličitijih motornih zadataka u tijeku vježbi i u životu. Tjelesni odgoj koji se pretežno odvija u okviru grupe, gdje pojedinca treba uklopiti u cjelinu i gdje o uspjehu pojedinca ovisi uspjeh cijele grupe, vrlo je važan za razvijanje pozitivne socijalizacije i pozitivnih osobina ličnosti: ustrajanost, čvrstina, discipliniranost, samostalnost, odlučenost, samosvladivanje odnosno sposobnost priznavanja tuđih vrijednosti i vlastitog poraza. Tjelesni odgoj, posebno elementi igre, natjecanje u njemu, razvijaju zdrave i pozitivne emocije kao osjećaj vedrine, zadovoljstva i optimizma. Negativne emocije i negativna doživljavanja u tijeku tjelesnog vježbanja podliježu korekciji.

U Psihijatrijskoj bolnici Jankomir tjelesni se odgoj provodi u okvirima terapijskog tretmana bolesnika punih 28 godina, pod stručnim vođenjem nastavnika tjelesnog odgoja i kulture. Da bi tjelesno vježbanje moglo odgovarati svim zahtjevima, potrebama i ciljevima terapijskog tretmana bolesnika, mora biti strogo programirano za cijelo vrijeme liječenja. Program rada koji se provodi na odjelu za liječenje bolesti ovisnosti (alkoholizam) ima svoju određenu i tjednu satnicu. Jutarnja tjelovježba provodi se na odjelu i to svakodnevno 15 minuta, a primjenjuju se vježbe oblikovanja. Tjelovježbu vodi sestra-tehničar ili odgovarajući bolesnik, ali pod nadzorom. Vježba se brojenjem ili davanjem takta. Počinje se lagano i sve brže da bi se obradilo čitavo tijelo.

Tjedni satovi tjelovježbe održavaju se u obliku nastavnih satova s trajanjem od 45 minuta. Na njima se vježba prema planu i s osnovnim terapijskim ciljem, a primjenjuju se sva sredstva tjelesne rekreacije. Sat tjelovježbe raspoređen je u tri dijela: uvodno pripremni, osnovni i završni dio. U prvom dijelu treba pripremiti organizam za napore i stvoriti odgovarajuće raspoloženje za osnovni dio. U osnovnom dijelu sata djelujemo na razvitak tijela, jačanje motorike, spretnosti, razvijamo vještine i koordinaciju pokreta. U završnom dijelu igrom dovodimo bolesnika do maksimuma raspoloženja i relaksacije nakon čega ih vodimo k smirivanju.

Satovi rekreacije i športa provode se prema rasporedu na igralištu ili u dvorani. To je fakultativna oblik aktivnosti bolesnika prema njegovim sklonostima i zanimanju ili prema terapijskim potrebama. Primjenjuju se svi oblici sportskih igara a oblik provođenja je slobodna interpretacija uz kontrolu terapeuta. U mjesečnim terminima korisni su izleti u bližu ili dalju okolicu, koji traje najčešće od doručka do ručka. Na izlet se ide s grupom od 15 do 30 bolesnika. Svaki izlet treba biti sadržajan, kombiniran s igrama i vježbanjem u prirodi, s glazbom i plesom. Kraći se izleti obično pješače, a za duže izlete koristi se prijevoz. Tradicionalni izlet kod nas je posjet Medvedgradu - Oltar domovine i kestenijada na obroncima zapadnog dijela Medvednice.

U okviru tjelovježbe organiziramo narodne plesove koje ujedno uvodimo u programe za prigodne svečanosti. Programi za prigodne svečanosti uvježbavaju se na satovima tjelesnog vježbanja, jer smatramo da su glazba i pokret nerazdvojni dio našeg svakodnevnog življenja u bolnici i iz van nje.