ALKOHOL I ŠPORT

Prim. dr. sc. Željko Marinić

Psihijatrijska bolnica Jankomir

Odmah na početku potrebno je objasniti kako je zapravo došlo do realizacije ovoga članka i mojeg razmišljanja o odnosu športa i alkohola. Tražeći podatke u literaturi o tome, nisam naišao na sveobuhvatnu obradu toga problema, nego tek pojedine naznake o štetnosti konzumiranja alkohola pri športskim aktivnostima, što upućuje na pomisao da u športu to nije naglašena poteškoća, tako da se odmah nameće pitanje postoji li uopće neka međusobna povezanost i je li konzumiranje alkoholnih pića u športu prisutno.

Za vrijeme nedavnoga svjetskog prvenstva u nogometu, koje smo pratili s velikim zanimanjem, i to ne samo zbog uspjeha naših "vatrenih" nego i zbog činjenice da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, bili smo svjedoci agresivnog reklamiranja alkoholnih pića tijekom utakmica i na neizravan način njegovog vezanja uz šport.

U okviru marketinga neprestano su ubacivane reklame sponzora, tako da sam povremeno imao utisak da se igraju paralelno dvije utakmice: s jedne strane nogometna, a s druge utakmica dviju pivovara. I kako to obično biva, ono što je bilo lijepo završilo je, a utakmica proizvođača piva se nastavlja i sada na opću radost svekolikog puka (dani piva u Karlovcu, Zagrebu i drugdje).

Tijekom gledanja utakmice razvila se diskusija o tome i jedan od prisutnih gledatelja rekao je ono već toliko puta izrečeno mišljenje da pivo nije štetno, pa tako ne šteti niti športašima, jer da je štetno, zar bi puštali takve reklamne spotove za vrijeme športskih događaja. Još je dodao da na televiziji postoje ljudi koji kontroliraju program i vode brigu o njegovu sadržaju.

Bilo je očito da smo kao gledateljstvo na veoma suptilan i pronicljiv način svi bili primorani gledati drugu utakmicu, a bez popratnih riječi bilo kojeg komentatora kakav će biti konačni ishod za poklonike te utakmice. I upravo zbog takvih događanja, iako se tom problematikom uže ne bavim, pokušat ću iznijeti neka svoja opažanja o pitanju ima li mjesta alkoholu u športu.

Mišljenja sam da šport treba promatrati kao iznimnu tjelesnu i psihičku aktivnost u čijoj pozadini leži rad, uložen trud i zadovoljstvo koje on pruža. Poseban naglasak potrebno je staviti na rad i ukupnu tjelesnu aktivnost koja je zapravo u središtu našeg cjelokupnog življenja i djelovanja i predstavlja osnovnu pokretačku snagu potrebnu za sav životni dinamizam. Za shvaćanje tog događanja potrebno je spomenuti određene fiziološke procese koji se zbivaju u organizmu i koji omogućuju potrebnu dinamiku. Raditi ne bismo mogli bez povezanosti različitih tjelesnih sustava koji nam omogućuju kretanje, održavanje statike i ravnoteže sa središnjim živčanim sustavom, koji je osnovni voditelj i koordinator svih tjelesnih i psihičkih aktivnosti.

Kretanje u prostoru i vremenu jedna je od najvažnijih odlika svakog živog bića, a za čovjeka ono ima posebno značenje, jer mu omogućuje ne samo komunikaciju na ovim životnim prostorima nego i kontakt s drugim dijelovima planetarnog sustava. Pri kretanju odvijaju se vrlo složeni biokemijski procesi u mišićnim stanicama, pri čemu dolazi do pretvaranja kemijske energije u mehaničku, a što čini pokretačku snagu. Uz mišiće koji su aktivni dijelovi sustava, sudjeluje još koštani sustav (kao potporni ili pasivni dio), krvožilni i živčani sustav. Dakle, cijeli niz različitih dijelova koji tek međusobnom povezanošću dovode do realizacije pokreta i kretanja.

Slabljenjem ili zatajivanjem bilo kojeg od tih sustava do kretanja uopće neće doći, niti je moguća znatnija aktivnost.

Imajući u vidu ta saznanja, mislim da je potpuno jasno, a poznavajući djelovanje alkohola na pojedine sustave i organizam u cjelini, pa i u manjim količinama, gdje je njegovo mjesto u športu, bio on rekreativne, amaterske ili profesionalne razine. Za objašnjenje te pojave iznijet ću neke primjere.

U prvom primjeru zadaća je trkača bila da pretrči 100 m u određenom vremenu. Nakon pretrčane staze trebao je popiti 1 dcl vina i pretrčati opet istu dionicu. Sa samo naizgled beznačajnih 1 dcl vina, zaostao je u istom vremenu za cijela dva metra. Što su dva metra, reći će netko, no to je veoma mnogo u dionici gdje se prednost u trci mjeri milimetrima i centimetrima ili stotinkama sekunde.

Zadnjih mjeseci organiziraju naši klubovi rekreativne izletničke ture po ravnicama i planinama lijepe naše, pa sljedeći primjer može biti veoma poučan za sve. Penjući se na planinu planinar se popeo na visinu od 2400 m, pri čemu je izmjereno postignuto vrijeme. Pri penjanju pio je vodu kad je bio žedan. Pokus je ponovljen s istim sudionikom, ali je tijekom penjanja popio jednu litru piva.

U istom vremenu, ali u društvu s pivom, uspio je svladati samo 2000 m visine i zaostao je ni manje ni više nego 400 m u odnosu prema prvom penjanju ili jednu šestinu ukupnoga puta (Predavanje autora - "Što je alkoholizam")

Kad govorimo o športu, moramo priznati kako svi odmah pomislimo na nogomet, košarku, tenis i druge atraktivne športove, dakle na profesionalni pogon koji je zapravo najmanji, ali najviše medijski eksponiran. Znatno je veća zastupljenost amaterskog, a napose rekreativnog bavljenja športom, no on nam je kao manje zanimljiv i negdje u pozadini našeg interesa.

A upravo u tim kategorijama gdje nisu postavljeni previsoki natjecateljski ciljevi, registrira se konzumiranje alkohola, kao nešto što je sastavnica uobičajenog ponašanja i športskog dekora (proslava pobjede, druženje s navijačima, zajednička veselja, pripreme i sl.). O tome najbolje govori primjer nedavne pobjede dugoselskih nogometaša nad Croatijom i svih onih fotografija u novinama na zajedničkoj proslavi s bocama i čašama u rukama i to ne samo natjecatelja nego i rukovodstva kluba, a da o navijačima i ne govorimo.

Možemo postaviti pitanje zašto je to u nogometu tako uočljivo. Odgovor je višeznačan i vjerojatno leži u njegovoj masovnosti i raširenosti, ali i u značajkama sociokulturnog kruga iz kojeg dolaze natjecatelji, no ni drugi športovi nisu imuni od toga.

Nažalost, i u profesionalnom, visokospe-cijaliziranom športu, koji zahtijeva asketsko ponašanje te redovite i dugotrajne pripreme i treninge, bilježimo pojavnost konzumiranja alkoholnih pića, pa čak i probleme vezane uz to.

Ovo ne iznosim samo tako, nego kao iskustvo iz naše alkohološke prakse, a vjerojatno da i drugi imaju iskustva s tog područja budući da smo u našim ambulantnim i stacionarnim programima imali aktualna ili već nešto zaboravljena imena športske scene, ali koji nisu dorasli visinama na koje su se uspeli svojim športskim umijećem.

Ne samo da su alkoholna pića prisutna kroz marketing ili reklame na utakmicama (redovita pojava na nogometnim utakmicama Lige prvaka), nego su poznata i atraktivna pića postala sastavni dio ceremonije proglašenja pobjednika, utrka u automobilizmu, biciklizmu i drugim športovima, pri čemu ozareno lice pobjednika maše ogromnom bocom šampanjca, polijevajući sebe i sve oko sebe. Uzmimo da taj športski prvak ne konzumira uopće alkohol, ali ta boca u njegovim rukama postaje dio i njegovog imagea, pogotovo ako se češće pojavljuje u toj ulozi. On svojim uspjesima i pobjedama postaje veoma eksponirana osoba, cijenjena i rado viđena, ne samo u svom krugu, nego zahvaljujući elektronskim medijima znana praktički u cijelom svijetu. Svi mu se dive, žele ga imitirati, identificirati se s njim i postati slični njemu. Skupine kojima je to najčešće i namijenjeno upravo su mladi koji se poistovjećuju sa svojim pobjednikom prihvaćajući pri tome njegovo ponašanje, navike i načine socijalne komunikacije. Prisjetimo se samo koliko smo puta u takvoj ulozi vidjeli Schumachera (automobilizam) ili Induriana (biciklizam).

Cijela se ta predstava odvija u promidžbene svrhe i najvjerojatnije naši idoli i pobjednici apstiniraju, no često zaboravljaju da je njihov utjecaj na navijače golem i da s bocom ili čašom u rukama izravno utječu na formiranje stava mladih prema pijenju.

Mogli bismo navesti još neke primjere, a prije nekoliko dana stigla je i vijest o jednom športu koji se do sada nije izravnije vezao uz alkohol. Radi se o tenisu i članku u "Jutarnjem listu" (15.9.1998.) pod naslovom "Šarmer s reketom - pobjednik US Opena" (poznavatelji tenisa znaju da je riječ o drugoplasiranom sa svjetske ATP ljestvice - Patricku Rafteru). Citirana je njegova izjava da će pobjedu proslaviti uz šampanjac, a između ostalog je dodao: "Već nakon polufinala u hotelskoj sobi čekala me boca Dom Perignona. Siguran sam da će se i danas naći koja boca šampanjca i još koječega. Uglavnom, popit će se mnogo alkohola."

U istom listu prije kraćeg vremena objavljena je vijest iz nogometa o prometnoj nezgodi našeg poznatog nogometaša, a udarni naslov je bio "U krvi vozača nije pronađen alkohol". Zar je potreban takav naslov, ako je sasvim razumljivo da bi vozač trebao biti trijezan prilikom vožnje, ili naslov otvara mogućnosti i drugačijeg razmišljanja.

Svi navedeni primjeri upozoravaju na pojavnost konzumiranja alkoholnih pića praktički u svim športskim granama. Kao što je već naprijed navedeno, bavljenje športom ili tjelesnim odgojem omogućuje skladan razvitak tijela, razvijanje i oblikovanje motorike, potiče rad živčanog sustava i cijelog organizma, a sve u cilju razvijanja i jačanja funkcionalnih sposobnosti tijela za rješavanje najrazličitijih motoričkih zadataka, kako u tjelovježbi, tako i u životu.

Naši natjecatelji uistinu su podredili život bavljenju športom tijekom desetaka godina, a njihov trud je vidljiv i prepoznatljiv kroz postignute uspjehe.

Oni simboliziraju mogućnost da svatko od nas uspije vlastitim radom i odgovornim odnosom prema njemu. Jednako tako oni sami, njihovi treneri i manageri trebali bi voditi više brige o cjelokupnoj životnoj slici i nastupu, jer su oni više od pobjedničkog bljeska, trenutnog slavlja ili kratkotrajnog pojavljivanja u medijima za desetke i stotine tisuća svojih obožavatelja i navijača.

Tako smo došli i do navijača (uglavnom mladih), među kojima je konzumiranje alkohola dio opće slike i ponašanja, naročito prije i poslije utakmica. No taj fenomen i pojavu ostavljam za neku drugu prigodu.

Kao što je pijenje alkoholnih pića dio društvene zbilje u nas i u svijetu, tako se njegova prisutnost registrira i u športu, bilo kao dio cjelokupne športske manifestacije, bilo kao udio pojedinca u cijeloj predstavi. Unatoč iznesenom, ipak mislim da ta pojavnost nije još poprimila šire razmjere, jer se alkohol i cjelokupno športsko ponašanje nalaze na suprotnim stranama, a pojedinaca koji nastoje pronaći "kamen mudraca" ima i u športu, kao i u društvu općenito. Barem nam je to od nekuda poznato.