ŽENA SAM, PA ŠTO?
Žena sam, pa što, kao i svaka druga žena. Pijem - svašta
je to, jer ne pije svaka žena! U čemu se ja to razlikujem
od drugih žena? Možda po tome što volim simpatičan
kafić, dobro društvo i dobru kapljicu.
Onda je sve drugačije. Što više popiješ, sve je bolje i
ljepše. Prestaje prljavo sivilo svakidašnjice. Tada više
ne misliš kako živiš i kako ti je. Problemi postaju
sitnice, postaješ velik i hrabar. I sviđa mi se, samo piješ
i sve je riješeno. Ne pijem samo ja, tješim se, pa oko
mene svi piju.
Žena sam....Zaboravila sam to, ali nisu oni koji me
promatraju i osuđuju. Zašto osuđuju? Mene kao osobu
ili čašu u ruci? Osuđuju li i ono što je u mom srcu i
duši? Ne osuđuju to, jer to ne poznaju. Ne poznaju
moju prošlost ni sadašnjost. Budućnost ne vidim ni ja.
Ili je možda u čaši?
Pitam se često uz prvu jutarnju kavu, dok mi ruke drhte,
a u glavi mi mutno, je li zavaravanje same sebe, čežnja
za pićem i makar trenutačnim olakšanjem, budućnost
jedne žene ili bilo koga tko pije?
|