Za nostalgičare francuskih romanopisaca 19 st, preporučamo:
Emile Zola: "Jazbina" (L`assomoir) iz serije Rougon-Macquart

Pratimo život Gervaise (Žerveze), kćerke Antoinea, alkoholičara koji je i sam potomak alkoholičara i krijumčara Macquarta. Kao djevojčica od 14 godina, Gervaise bježi od kuće zbog afere s ljubavnikom koji je ubrzo ostavlja u Parizu s dvoje nezakonite djece. Udaje se za Coupeaua, limara, ali, iako se njena sudbina naizgled poboljšava, nasljeđe "alkoholičara" će ipak, na kraju i nju odvesti u alkoholizam. Nakon nesretnog pada s građevine Coupeau odjednom gubi volju za životom te, iako na početku neprijatelj pijanstva, i on postaje alkoholičar. Obitelj se polako raspada i Gervaise također kreće stopama muža i svojih predaka, te napokon umire u bijedi kao alkoholičarka.

Prljava krčma, jazbina, ima simboličko značenje u propasti pojedinih osoba. Simbolički se iz te prljavštine i bijede u sljedećem nastavku ciklusa Zolinih romana rađa ljepotica Nana. Posebnu je pažnju, kao i uvijek, Zola posvetio okolišu i temeljitom scenariju radničkog predgrađa, panorami običaja i karaktera pariškog radnika. Zola u predgovoru "Jazbine" kaže: "Htio sam naslikati kobno propadanje jedne radničke obitelji u zaraženim prilikama našeg predgrađa. Pijančevanje i besposličarenje uzrokuju popuštanjem obiteljskih veza, gadostima promiskuiteta, potpunim zaboravom časnih osjećaja i zatim, kao razrješenje, dolazi smrt. To je jednom riječju, moral u djelovanju."

Gorak okus koji ostavlja ova knjiga potiče nas na razmišljanje o vlastitim postupcima i situacijama koje nam život nameće, a tragičan kraj rađa u nama neizbježno želju za pravodobnim djelovanjem i promjenom.

 Copyright  1997,1998     Webmaster&Design:Davor Moravek