SAMO S NADOM MOZEMO GRADITI POVJERENJE

Ksenija

"Rano proljeće na Trešnjevci" - prekrasan seminar. Okrugli stol i moj skromni prilog - moja i suprugova životna priča. U diskusiji, gospodinu Reichu zasmetala je riječ nada, koju sam uporabila da objasnim ono što očekujem od budućnosti. Puno sam razmišljala o tome i na kraju odlučila odgovoriti gospodinu Reichu koji je mene, ali i svoju suprugu na neki način prozvao, rekavši kako u našem životu ne treba govoriti o nadi u dugotrajnu apstinenciju nego samo o povjerenju.

Ne slažem se s time i ovim pismom ne želim braniti sebe ni svoje uvjerenje, već branim nadu. Ono što je tisućama ljudi raseljenih zbog ratova tijekom povijesti ostalo bila je nada da će jednog dana ponovno doći u svoj kraj, tisućama nesretnika kojima su opljačkani i uništeni domovi, ostala je samo nada kako će svoj dom jednog dana opet izgraditi, tisućama bolesnika nada je prestanak patnji... Nade su velike i male, jer nadamo se i lijepim malim stvarima. Nadamo se uglavnom društvu, lijepom danu, mirnoj večeri uz svoju obitelj, nadamo se "happy endu" knjige ili filma. Nada je neuništiva ma koliko se ljudi trudili da ju unište. I kad je naizgled nema, ona je tu. Ja bez nade ne znam živjeti. Nada je sastavni dio mog života i sastavni dio našeg bračnog života. S nadom sam (smo) ušli u brak. Čekali smo dijete devet godina. I nadali se. Čekala sam stalni posao deset godina. I nadala se. S nadom smo došli u bolnicu na liječenje. S nadom smo završili program, s nadom da ćemo uspjeti i ustrajati. I ljude oko sebe promatram na taj način. S nadom da se možda u svakome od nas krije i dobrota, i ljubav, i pažnja i nježnost. Svakog se dana budim s nadom da će netko i u meni prepoznati nešto dobro i lijepo.

S nadom odgajam dijete. Nada je ono što nas krijepi, što nas drži. U vrtlogu u kojem živimo nada nas uzdiže s dna. I kad sve propadne i sve se ruši, uvijek je u nama nada. Ponovno se vraćam na naše liječenje. Da nije bilo nade da možemo uspjeti, zar bismo uopće došli na liječenje? Samo s nadom možemo graditi povjerenje.

I na kraju, sjetimo se kako je samo nada ostala u Pandorinoj kutiji kad se iz nje na ljude prosulo deset tisuća nevolja i zala.