   |
ČVRSTO VJERUJEM U SVOJE OZDRAVLJENJE
Odrasla sam na selu sa sestrom i roditeljima. Odmalena sam morala puno raditi, jer sam bila starije dijete.
Zbog toga nisam nastavljala školu iako sam bila odličan učenik. Trebalo je raditi na poljoprivredi, jer otac
je bio boležljiv i sklon alkoholu. Kao čovjek i roditelj bio je divan, jedino me je smetalo njegovo opijanje.
Mama je bila gazda u kući i nitko joj se nije smio suprotstaviti. Roditelji su bili veoma gostoljubivi i za
svih blagdana kuća je bila puna prijatelja i, naravno, obilje alkohola. Stalno sam se zaklinjala da neću u
životu okusiti ni kapi alkohola. Ali u životu ništa nije onako kako mi želimo. Veoma sam se mlada udala i
s mužem popila prvo pivo. Zaposlila sam se nakon deset godina braka, rodila dvoje djece, puno radila kod
kuće i u tvornici i bila sam veoma sretna i zadovoljna usprkos lošem braku. Svi su me voljeli. Alkohol
sam pila samo u svečanim prilikama. Jednostavno, nisam imala uza sve obveze vremena za takve
gluposti. Vrijeme je letjelo. Na muža se nisam mogla oslanjati, jer nikada ga nije bilo kada sam ga trebala.
Radila sam u poduzeću na traci, u normi, i bilo mi je vrlo naporno. Otac je umro, a prije godinu dana i
majka, što je bio prijeloman trenutak u mome životu. Zbog obveza na poslu i kod kuće više nisam mogla
izdržati i završila sam na bolovanju. Pismeni otkaz primila sam poštom. Ukinut je pogon, a ja sam nakon
19 godina rada postala tehnološki višak. Muž, umjesto da me podrži, stalno mi je prigovarao da sam ja
nešto skrivila kad su me otpustili. Ostajala sam sama kod kuće, na poljoprivrednim i kućanskim
poslovima, kojih je bilo na pretek. Počela sam piti skrivajući se od obitelji. S vremenom sam pila sve više
i dobro se sjećam riječi svoje kćeri: "Mama, nije mi jasno da od tako divne i inteligentne osobe to
postane." Te riječi su me strašno zaboljele i prestala sam piti. No, izdržala sam tri dana, nekad sedam
dana, a onda sve ispočetka. Problemi i nesreće u obitelji su se redale a ja sam sve to "rješavala"
alkoholom. Mojoj obitelji je konačno postalo svega dosta, te su me 28. travnja doveli na liječenje u
Psihijatrijsku bolnicu Jankomir. Kasnije sam sama uvidjela da bez liječenja nema ništa i zadovoljna sam
što sam u bolnici. Veseli me podrška obitelji i želim ozdraviti da opet postanem dobra majka svojoj djeci i
mužu supruga koje se neće stidjeti. Čvrsto vjerujem u svoje ozdravljenje i u bolju i svjetliju budućnost.
Želim zauvijek reći zbogom alkoholu, jer alkohol je pakao.
 |
