APSTINENCIJA

Zdenka Majkić
Klub "Maksimirska naselja"

U meni se tijekom vremena razvilo sugestijom nadasve opasno mišljenje kako bez alkohola nema zabave, užitaka i veselja. Bila sam ovisna o njemu kao biljka o vodi. Ipak sam se u trijeznom stanju itekako kajala za ludosti koje sam učinila u pijanstvu, pa sam tako došla i do važnog pitanja: Kako to da čovjek koji je zbog alkohola već više puta stradao, koji ima urođenu sklonost za dobro i lijepo, za kojeg je, kako često kažu, "vječna šteta" da se predaje piću, koji konačno i uviđa štetnost alkohola, - kako to da takav čovjek pokraj sveg iskustva i dobre volje da se promijeni i popravi ne može a da se prvom zgodom ne preda svom najvećem neprijatelju - alkoholu.

Dugo sam, vrlo dugo, vjerujte mi, na to pitanje tražila odgovor, da bih u jednom trenutku shvatila da on uopće nije težak. Kada bismo bili svjesni da ćemo se bezuvjetno ponovno napiti ako se posve ne odreknemo pića, mogli bismo sve svoje strasti uspješno riješiti. Samo uvjerenje da se alkoholizam može izliječiti tek potpunom apstinencijom, dalo mi je podlogu da se počinjem uspješnije liječiti i svladavati alkoholizam.

Apstinenciju sam si postavila kao svoj prvi životni cilj, kojem je podređena sva moja volja i energija. Bez poštovanja samoga sebe nema samopouzdanja, a bez samopouzdanja nema volje niti energije za ostvarenje svoga cilja. Jer taj cilj koji smo sebi postavili, vrijedan je najvećih napora i žrtava. On je plemenit i uzvišen, u njemu je naš spas i spas naše obitelji. Ima li ljepšeg cilja nego osloboditi se ropstva strasti, to tako užasne strasti kao što je alkohol koji te duševno ubija i ponižava u tvom ljudskom dostojanstvu i izlaže ruglu od strane tvoje okoline? Konačno, moramo si utuviti u glavu da ćemo svoju odluku ipak izvršiti. Ako se ponekad i skrene s puta, započnimo iznova i budimo uvjereni da ćemo konačno nakon dužeg vremena pobijediti. Naučimo poštovati sebe. Naučimo biti sretni. A biti sretan znači graditi sklad u sebi, u svojoj obitelji i svojoj okolini. Ako učinim sebe sretnom, onda ću biti i duševno zdrava i jaka. Za moju sreću zahvaljujem Kliničkoj bolnici "Sestre milosrdnice", mojem klubu "Maksimirska naselja" i Psihijatrijskoj bolnici "Jankomir" u koju često i rado odlazim, a vama, koji ovo čitate, želim puno sreće, uspješnu i dugu apstinenciju.