U NESRETNOJ OBITELJI
Plač, suze, batine. To je moj život, otkad znam za sebe. Znam samo
za patnju.
Noći i noći provodim sjedeći na stepenicama čekajući oca. Dolazi
neuredan, tetura, smrdi po alkoholu i nikotinu. Bez riječi udara
majku, mene. Uzimam sestru u naručje i bježim kroz snijeg, dok mi
suze smrzavaju na licu. Povratak kući još je teži. Nalazim majku u
masnicama, a ne mogu je tješiti i braniti.
A noć nikako da prođe. Moramo biti tihi da ne probudimo zvijer u
čovjeku.
Jutro dočekujem neispavana. Kako da se veselim svojim
prijateljicama? Kako da se radujem životu kad je sve crno?
Ja djetinjstva nemam. Odrastam prebrzo i samo me tješi da će
jednom mojoj djeci biti bolje. Da će spavati mirno. Da će
osjetiti oca
dok mu sjede u krilu. Milovanje... Ja to nisam nikad osjetila.
Ja samo osjećam udarac očeve ruke.
MAŠTANJE O SREĆI
Sjedim sama, u svojoj sobi, pokraj tople peći.
ALKOHOLIZAM U OČIMA JEDANAESTOGODIŠNJEG DJEČAKA
Alkoholizam je bolest od koje boluje mnogo ljudi.Na početku
ljudi piju iz navike, a poslije postanu ovisni. Čovjek koji je pod
utjecajem
alkohola nije svjestan svojih..postupaka, pa tako .može
ugroziti život
nekog drugog.
Želio bih da više nitko ne pije.
U našoj porodici je sada sve dobro - od kad tata više ne pije.
|