PROBLEM ALKOHOLIZMA U SAMOBORU

Terapeut Kluba Samobor,
Katarina Gerbl, med. s., dipl. soc. rad.

Razmišljajući o riječima Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji je o hrvatskom jeziku rekao: "Jezik služi i tome da bi se mislilo, ako misli nema, valja preporučiti šutnju. "

U svojim razmišljanjima dodala bih da se misli mogu osmisliti i postati djela. Tada šutnja gubi smisao. Tako to čine članovi i obitelji Kluba liječenih alkoholičara koji devetu godinu djeluje pri Domu zdravlja Samobor, angažirani u kontinuiranoj borbi protiv ovisnosti, očuvanja i unapređivanja zdravlja.

Drugi članovi zajednice, obasuti su raznim statističkim podacima, koje povremeno plasiraju mediji, pa su u stalnoj nedoumici o broju ovisnika i njihovim problemima. Tada se probude, zgroze nad činjenicom o tome da žive u toj i takvoj "poremećenoj sredini". Neki bi sve takve "poremećene" rado protjerali, pa bi mogli i dalje mirno sanjati.

Dakako, čim se govori o poteškoćama vezanim uz zloporabu alkohola., droge i drugih sredstava ovisnosti, odmah se postavlja pitanje osobne i društvene dimenzije. Poseban pristup zahtijevaju poremećaji ponašanja i različiti stilovi života.-Znamo da čovjek pogled na svijet gradi u interakciji u svojoj primarnoj obitelji. Kasnije primarna obiteljska skupina gubi utjecaj u formiranju stavova. emocija i ponašanja, a daljnje iskustvo stječe se kroz druge društvene skupine (školske, radne sredine itd.). Cilj ovih grupa je da pojedinac ostvari zahtjeve, izgrađuje se, identificira i stvara nove vrijednosne sustave. Također, da svlada tjeskobnost i osamljenost, dakle pojedinac je u stalnom procesu socijalizacije. Neće biti problema ako je taj proces pozitivan.

Događa se pak da određene grupne postulate, norme, načela, ciljeve pojedinac prihvaća. tada dolazi do negativne reakcije u smislu otuđenosti pojedinca, što može dovesti do sukoba pojedinca, grupe i zajednice. s težnjom socijalnoj regresiji. To se može očitovati u stvaranju subgrupa (skupina), a jedna od mogućih patoloških subgrupa su alkoholičari. Iako se alkohol inače ne smatra drogom, u to uopće ne treba sumnjati, kada znamo da njegovom zloporabom dolazi do ovisnosti i brojnih problema, te je sada na tržištu (zahvaljujući krivotvoriteljima) jeftiniji od kutije cigareta.

U našoj zajednici već 1992. godine prim. dr. Slavko Lovasić u brošuri "Samoborsko zdravstvo" (str. 5), tiskanoj uz obilježavanje četrdesete obljetnice organizirane zdravstvene službe integrirane u Domu zdravlja Samobor, navodi: "Posebno mjesto u patologiji današnjice imaju bolesti ovisnosti, od kojih je na mjestu alkoholizam i sve njegove tragične posljedice, zatim pušenje, a zamjećuje se kod mladih ovisnost o drogama."

Teškoće takvih razmjera i posljedica mogu se obuhvatiti samo osmišljenom opće prihvaćenom metodologijom, uz uvjet načela samopomoći i samozaštite, uz ekonomsku prihvatljivost, koja odgovara potrebama zajednice i na ove probleme, što može dovesti do promjene zdravstvene i opće kulture, uz veliku opasnost da postanu uvriježeni obrazac ponašanja.

Bitno je istaći da je već 1985. god. prof. dr. Hudolin., na Opatijskom kongresu klubova liječenih alkoholičara, iznio koncept, prema kojem je alkoholizam stil života, stil ponašanja, te da je težište upravo na tim promjenama u društvenoj zajednici. Kada se one pokazuju kao psihičke, tjelesne i socijalne komplikacije, treba govoriti o bolesti. Konkretno, tzv. društveno pijenje alkohola je prihvatljiv oblik ponašanja, ali čim to postaje problem, posljedica je moralne poremećenosti., depriviranih stigmatiziranih, registriranih pojedinaca. Dijagnoza više nego ikad ovisi o položaju alkoholičara na društvenoj hijerarhijskoj ljestvici, a djeca i supruge trpe ili bježe iz obitelji, sudionici Domovinskoga rata pak "bježe" u samoubojstvo.

U liječenju alkoholičara uglavnom je lakše postići apstinenciju, a mnogo je teže mijenjati ponašanje, te postići trajnu promjenu stila života svih članova obitelji. Vrlo često obitelj teži održati postojeće stanje (disfunkcionalna homeostaza) ili status duo iako su interpersonalni odnosi potpuno poremećeni, jer ovisnik, kao označena osoba (pronađeni bolesnik) može biti kriv za sve, ali u isto vrijeme može čuvati obitelj od raspada. Zbog svih ovih problema, vezanih uz bolesti ovisnosti, ali. uglavnom s moralističkim stavovima socijalne sredine.

Tada u klubu liječenih alkoholičara - obiteljskoj terapiji započinje složeni proces izgrađivanja osobnosti progresivnog djelovanja na nagonske i egoistične tendencije, socijalne prilagodbe u obitelji i zajednici, jednom riječju resocijalizacija. Na žalost, danas je sve više ljudi koji očajavaju nad svojom sudbinom, koji nisu uspjeli pronaći smisao života, njihov kairos je prošao, tako se kondiciraju osobe koje sve vrijednosne sustave podređuju aIkoholu ili drogi, koji ne mogu funkcionirati u realitetu, bez odredenog sredstva ovisnosti ne mogu komunicirati, pa se postavlja pitanje žive li uopće.

U našem Klubu prihvaćamo ih, ne mistificiramo, tu nastavljaju liječenje, resocijalizaciju i vraćaju se u utakmicu života, ali kao apstinenti i vrijedni obiteljski ljudi i članovi društvene zajednice.