   |
ALKOHOLNA EPILEPSIJAPsihijatrijska bolnica "Dr Ivan Barbot", Popovača
Alkoholna epilepsija je pojava epileptičnih napadaja, najčešće grand-mal tipa (tzv. veliki napadaj) u osoba koje su zloupotrebljavale alkohol.
Učestalost epilepsije u alkoholičara tri puta je veća nego u općoj
populaciji, tj. među ljudima koji alkohol piju u umjerenim količinama.
U alkoholičara razlikujemo:
a) toničko-kloničke grčeve koji se mogu javiti u početku apstinencije (dakle sustezanje od uzimanja alkoholnih pića),
b) žarišni ili tip grand-mal napadaja u tzv. subakutnoj encefalopatiji (oštećenje mozga karakterizrano depresijom središnjeg živčanog sustava i težim abnormalnostima
EEG-a),
c) konvulzije u bolesnika s težim organskim oštećenjima ili traumom mozga (npr. infekcije središnjeg živčanog sustava, bolesti krvožilnog moždanog sustava, tumori itd.).
Najčešći tip epileptičkog napadaja u alkoholičara je grand-mal tip, koji se može javiti zbog akutne intoksikacije alkoholom i1i u početku apstinencije, obično 6-30 sati nakon zadnjeg pića.
Prva, tonička faza napadaja, koja traje 10 - 15 sekunda, započinje naglo, gubitkom svijesti bolesnika, početni motorički fenomen je spazam svih mišića.
Nakon fleksije nastaje ekstenzija, dakle opružanje mišića, a zbog grčevitog stezanja žvačne muskulature, može doći do ugriza jezika. U ovoj fazi disanje je onemogućeno, koža i sluznice poplave, bolesnik se može pomokriti.
Krajem prve faze javlja se tremor koji se ubrzo zamjenjuje snažnim kontrakcijama koje postaju ritmičke, da bi se postupno njihova učestalost i snaga smanjivale do potpunog prestanka, a bolesnik počinje normalno disati. Ova faza naziva se klonička faza i traje 30-60 sekunda. Slijedi tzv. postiktalna faza u kojoj se mogu javiti pojedinačni, snažni mišićni trzaji ili ukočenost, a traje nekoliko sekunda do nekoliko minuta.
U fazi oporavka bolesnik je obično zbunjen, te vrši besciljne pokrete, što zovemo automatizmima. Nakon ove faze može uslijediti terminalni san bolesnika.
Produženi epileptički napadaj ili napadaji tako učestali da stvaraju fiksirano epileptičko stanje nazivamo epileptičkim statusom, može trajati satima, a ukoliko se ne uspije kupirati terapijom, nastupa hipertermija, koma i smrt.
Dijagnoza epilepsije može se postaviti na osnovi anamnestičkih, tj. heteroanamnestičkih podataka ( dakle, podataka koje nam iznosi bolesnik ili njegova okolina, a odnose se na doživljeni epileptički napadaj), kliničke slike, te promjena koje se uočavaju u EEG-u bolesnika.
Antiepileptici se u pravilu ne primjenjuju u bolesnika s izraženim apstinencijskim simptomima, a u epileptičkom napadaju (ili statusu) lijek izbora je diazepam.
Bolesnik u kojeg je došlo do pojave simptomatske epilepsije mora prestati uzimati alkohol!
Kako bi se smanjila opasnost od moguće ozljede bolesnika ili osoba u njegovoj okolini, a koja bi mogla nastati zbog napadaja, postavljena su ograničenja u obavljanju nekih poslova, kao na primjer: zabrana rada na visini, pored vatre ili vode, vožnja motornih vozila, rad sa strojevima u pokretu, za komandnim pultom ili na
rampama i skretnicama.
Bolesniku u vrijeme epileptičkog napadaja treba pokušati pomoći postavljanjem kakvog mekšeg predmeta pod glavu, kako bi se izbjegla moguća ozljeda glave,
pokušati glavu okrenuti u stranu, kako ne bi došlo do apstinencije povraćenog sadržaja, olabaviti odjeću, naročito okovratnik, te pozvati hitnu medicinsku pomoć, a nikako nasilno pokušati spriječiti konvulzije.
 |
