Čovjek stalno čini napore da očuva svoje zdravlje i da shvati kad i na koji način kako njegovo ponašanje ima zdravstvene posljedice. Za to su mu potrebna znanja, određeni stavovi, iskustva i umijeća. Zdravstveni odgoj je najvažnija opća mjera u zaštiti zdravlja. U najširem smislu riječi
on je dio općih kulturnih zbivanja i u njemu stalno sudjeluju svi: majka kad kupa djecu, baka kad priča priču, otac kad mu se potužite za neuspjeh, policajac kad kažnjava. Zbog nepravilne vožnje svećenik kad govori o osnovnim postavkama morala, suradnici na poslu kad se potužite da vas boli glava, a da ne govorimo o učiteljima, liječnicima, novinarima i sl. Uz mnoge druge izvore praktičnoga zdravstvenog odgoja, prosvjećivanja i samozaštite pojedinca nalazi se i Glasnik Udruge liječenih alkoholičara.
A kako je to sve izgledalo prije?
Čovjek i zajednica su bili odavna, pogotovo u prošlosti, nemoćni da shvate i uspješno utječu na zdravlje, nastojali udobrovoljiti. bogove i otjerati zle duhove. Elementi sustavnog iskustva i racionalnog pristupa problemu očuvanja zdravlja pojavljuju se razvojem prvih civilizacija i već kod najstarijih kultura. Babilonci su 3000 godina prije Krista imali Hamurabijev stup na kojem je klinastim pismom pisalo, između ostalog, što treba jesti i kako se ponašati da bi čovjek bio zdrav a zajednica uspješna. U Vedama Indijaca bila su zabranjena sva alkoholna pića i prezačinjena jela.
U predajama i pisanim dokumentima, u šalama, poslovicama i običajima nalazimo mnoge savjete
o zdravom načinu života i o tome kako spriječiti bolesti.
Zanimljiva su pravila prve medicinske škole u Salernu (ltalija) iz 12. stoljeća, koja su pisana kao zdravstveno odgojni priručnik u stihovima. Ti su se priručnici prevodili na narodni jezik i služili prvenstveno laicima. I mi smo imali takav priručnik.
U to vrijeme u nas su glavni izvor narodnog znanja bile "ljekaruše", prepisivane, pomno čuvane i prenošene s koljena na koljeno.
"Imaju izgled kakve teke domaćice koja piše recepte za kuhinju. Imade tu najčudnijih stvari - od toga kako se gone miševi, do lijeka za bacanje krvi i kuge." (Lujo Thaller: Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do 1850.)
S pokretom prosvjetiteljstva u 17 stoljeću i idejom o razbijanju ljudskog neznanja javlja se Reljković koji u "Satiri" piše o alkoholizmu, zidanju i uređenju kuće, kako tražiti savjet od liječnika a ne od babe vračare i slično.
Na početku 20 stoljeća zdravstveno prosvjetiteljstvo u svom punom obliku dolazi do izražaja u radovima Andrije Štampara, koji već od studentskih dana piše popularne članke i posebno se bori protiv alkoholizma.
Suvremene metode "socio-dinamskog" pristupa (učenje sudjelovanjem u akcijama zajednice) ističu da je neophodno grupno i društveno prihvaćanje određenih ideja, da bi se stvorili motivi i mijenjali stavovi. Osim toga, potrebno je sudjelovanje u zajedničkom radu, učenje u tijeku rada "learning by doing".
Suvremen način brige o zdravlju i rada u zdravstvenoj zaštiti čini samozaštita i suzaštita. U njima pravo na zdravlje i odgovornost za zdravlje ima pojedinac i njegova okolina, uz dogovaranje i suradnju sa zdravstvenom službom.
Jedan od posebno razvijenih oblika ovog načina rada su klubovi, koji se bave zdravstvenim problemima svojih članova (klubovi alkoholičara, hipertoničara, psorijatičara...).
Znatno brojniji su klubovi liječenih alkoholičara.
Udruga klubova liječenih alkoholičara, kao i mnoge druge udruge izdaje svoje glasilo s ciljem zdravstvenog odgoja i edukacije. Poučeni iskustvima kroz stoljeća, da zdravstvenim
prosvjećivanjem i odgojem mora biti na jednostavan i prihvatljiv način obuhvaćen najširi krug građana, radimo glasnik u što popularnijem obliku i stalno nastojimo proširiti krug čitatelja, ponajprije onih iz ugrožene populacije.
