Eto, prošla je opet jedna godina i ponovno smo zajedno, da se vidimo, družimo i razmijenimo iskustva.
Ovogodišnje izvješće podnosimo u dva dijela. Mene se zapao prvi, a gosp. Lojnu drugi dio.
Nešto općenito i statistički.
U ZET-u je klub liječenih alkoholičara osnovan 8. ožujka 1968. godine, koji radi i danas. Naš klub u Podsusedu osnovan je 22. rujna 1988. godine. Ovi podaci nam govore da se približavamo 30. godišnjici rada Kluba u ZET-u, što svakako znači samo po sebi veliku vrijednost.
U ZET-u djeluju dva kluba: jedan na Remizi i ovaj naš.
Iako nas već poznajete, ipak da vam se ukratko predstavimo.
Ima nas ukupno 16 članova: - 6 obitelji i 4 samca. Naše druženje je srijedom od 15,30 do 17,00 sati.
9. siječnja ove godine klub je registriran pri Gradskom uredu za upravu i pravosuđe grada Zagreba, a u tijeku su i sve potrebite radnje za preregistraciju, u skladu sa Zakonom o udrugama.
Nemamo problema s prostorijama, niti većih novčanih problema. Imamo stručnog djelatnika i sve uvjete za dobar rad, a kako, koliko, i što smo radili, pokušat ćemo vam predočiti.
Mnoge naše članove sigurno već poznate, budući ih viđate na godišnjim skupštinama zagrebačkih klubova.
Pojavljujemo se i u tisku: u ZET-ovim novinama objavljeni su članci našeg Vlade. Vlado je vrlo lijepo govorio i u radio emisiji "Vi i vaše zdravlje" 9. svibnja 1997. godine. Snimku čuvamo na kazeti. Vlado je zadužen za odnose s javnošću i to obavlja s puno odgovornosti i truda.
Naročitu pažnju posvećujemo brizi za naše članove. U tijeku 1997. godine organizirali smo 21 prijateljsku posjetu. Imali smo i jedan tužan događaj - tužan završetak jednog dužeg recidiva. U rujnu je umro naš član Vlado Vrčak. Živio je kao samac, rastavljen, dva odrasla sina žive s majkom. Tijekom prošle godine liječio se u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir. Samovoljno je napustio liječenje. Ubrzo nakon toga slomio je nogu i postao nepokretan. Obilazili smo ga, toplinom pristupa pokušali mu olakšati tegobe, čak smo mu i stan pospremali, no alkohol je bio vrlo jak, a izostala je podrška obitelji.
Imali smo još jedan recidiv, no s velikim veseljem možemo reći "Željko nam se vratio", a polako se vraća i supruga. Želimo im samo jedno: - da pokušaju razumjeti jedan drugoga pa će im i novi život početi biti mnogo ljepši.
Ono što daje posebnu suptilnost našim odnosima u klubu je srdačno prijateljstvo, a niti jedno druženje ne završi, a da svaki član nešto ne kaže. Niti jedan rođendan nije prošao, a da si nismo čestitali. Da nam bude malo slađe supruge uvijek ispeku poneki kolač. Mala proslava je i na datum - dan početka apstinencije, kada član govori o sebi.
Tijekom ove godine svaki član je sam održao sastanak. Ti su sastanci bili vrlo zanimljivi, jer svako ima svoj stil, posebnost. Mene je najviše dojmio sastanak koji je održao Tomislav, no ne zato što je on moj suprug. Sve nas je razmjestio, tako da nismo sjedili na uobičajen način i postavio nam je pitanje: "Kako se osjećaš i zašto? Opisi koji su slijedili bili su vrlo zanimljivi. Ne bi čovjek povjerovao kako i mala promjena ima utjecaja na naše raspoloženje.
Na sastancima smo razmatrali i različite teme, vezane uz konkretne događaje ili želju za spoznajom. Govorilo se o depresiji (kako je prepoznati, što ona izaziva u nam, kako se boriti s njom), o roditeljstvu - najvećoj moći i najtežoj zadaći (ova tema raspravljana je više puta zbog svoje složenosti), o motivaciji za rad u klubu, agresiji, različitosti između muškaraca i žena, o sreći i nesreći.
Iz ovih tema izniknula je mala bilježnica, koju je dobio svaki član, da bi u nju nešto upisao, vezano za klub. To je vrlo simpatično, jer kad nešto raspravljamo, pitamo se da li je to iz bilježnice ili iz glave.
Jedan sastanak bio je posvećen stručnom djelatniku i njegovu radu.
Uspješan rad kluba ogleda se i u sljedećem - svi naši članovi i članovi obitelji zaposleni su, osim tri, umirovljenika, no i do mirovine je trebalo doći. Sva naša djeca su dobro. Niti jedan učenik nije izgubio godinu u školi (kako u osnovnoj tako i u srednjoj), studenti se dobro drže, a odrasla djeca su zaposlena. Unuci rastu na veliko veselje svojih djedova i baka.
S našim stručnim djelatnikom, sestrom Nadom uspješno surađujemo, iako nam se ponekad stajališta i raziđu. Posebno treba istaći njenu pažnju u radu sa samcima. Kažemo, "ona ima veliko srce", ili pak, "da nema ovakve sestre Nade, trebalo bi je izmisliti". Tu je i doktor Petar Tocilj, čovjek s puno znanja i iskustva, kojeg izuzetno cijenimo i rado s njim ljetujemo u Velom Lošinju, a naše liječnike s klinika smatramo pravim prijateljima i velikim i samozatajnim stručnjacima.
Na kraju bih se posebno obratila prijateljima koji su sada na liječenju i koji su možda počeli misliti na nov način! Ne bojte se, isplati se truda! Sa ovog druženja prenesite pozdrave vašim obiteljima.
Svoje izvješće završila bih prelijepim stihovima našeg velikog pjesnika,
Dobrice Cesarića:
