IZ VELIKE GORICE - GODIŠNJA SKUPŠTINA KLUBA AUGUST ŠENOA

Prije nekoliko dana našla sam se u jednom divnom okruženju. Bilo je to 16. 12. 1997. godine na desetoj godišnjoj skupštini Kluba liječenih alkoholičara August Šenoa u Velikoj Gorici.

Svečano ukrašen stol s božičnim aranžmanima, naokolo kolači, sokovi, sendviči, torta. Okupljanje je počelo. Dvadeset i sedam članova sa svojim obiteljima, prijateljima i gostima Kluba, unosili su u prostoriju veselje i razdraganost čestitajući jedni drugima. Klub je u početku brojio 17 obitelji i 3 samca, u jednom trenutku sastojao se od stare jezgre od deset članova s obiteljima da bi sada brojio dvadeset četiri obitelji i tri samca.

Pročitavši izvještaj o godišnjem radu toga kluba, koji je prošao i lijepe i ružne trenutke, stala sam sa strane i gledala s divljenjem i ponosom na sve te ljude, koji su uspjeli snagom svoje volje, upornošću obitelji, zalaganjem stručnih djelatnika i doktora pobijediti sami sebe, uništiti zlo i presjeći tanku nit koja je razarala njihov život i živote ljudi oko njih. Alkohol, riječ koja sama za sebe ne znači ništa loše, ali u suradnji s čovjekom čini sve negativno čega se god dotakne. Teško je pobijediti alkoholizam i bolesti koje donosi. A najteže "prevaliti" preko usta riječi "ja sam alkoholičar". Zbog srama, straha ili tko zna čega, ljudi tonu sve dublje i dublje i uranjaju u mulj, pretvaraju svoj život u blato, trulež i ništavilo. Dovoljno je samo jedno odlučno NE, čvrsta volja, upornost i blato će se pretvoriti u bistru vodu, trulež u sunčev sjaj, a ništavilo u sretan i skladan život.

Ima ljudi koji su na tom trnovitom putu odustali, sišli možda samo stanicu prije no što je trebalo s tog jurećeg vlaka volje i truda, ali oni najhrabriji ostali su i dalje, jure svijetom puni zadovoljstva i dostojanstva.

Iz razmišljanja trgnuo me glas dr. Marinića. Sve se stišalo i svi su gladno upijali svaku njegovu riječ. S poštovanjem su gledali čovjeka koji je spasio tolike ljudske živote i pomogao spojiti mnoge razorene obitelji. Na njegovo pričanje nadovezala se gđa. Lidija Paszko, žena koja je prije mnogo godina i sama bila alkoholičar, sada je stup hrabrosti i pouzdanja u Klubu Voltino, te dopredsjednica Udruge klubova liječenih alkoholičara grada Zagreba i njihov najodaniji prijatelj.

Najljepše i najsvečanije trenutke priredila je gđa Silva Golemac-Mihanović, soc. radnica, koja već deset godina daje dušu ovom klubu, vodi ljude puna razumijevanja i strpljenja za njihove probleme.

Najstarijim članovima, ljudima koji već deset godina žive život punim plućima i odolijevaju izazovima, poklonila je tortu kao dokaz svoje sreće i zadovoljstva zbog njihova uspjeha. Svih deset svjećica ugasili su poput radosne djece: Nikola Abramović, Mujo Blažević i Ivan Dumbović. Nadam se, kako su poželjeli u tom trenutku da u sljedećoj godini pod budnim okom predsjednika Josipa Jambrešića, tajnika Željka Burašina i blagajnika Ivana Dumbovića osvanu nova, zadovoljna lica u klubu "August Šenoa".

Jesu li poželjeli još nešto, ne možemo znati, ali vi saznajte što želite i potrudite se da želje postanu stvarnost, jer, vjerujte, nema ništa ljepše od očiju koje govore: "Ja sam čovjek, čovjek koji je zadovoljan samim sobom."