Žene su doista divne. Za razliku od muškaraca, one kažu ono što misle upravo onda kada to misle. Pa što bude.
A odnos žena (općenito) prema alkoholičarima je vrlo istančan, uglavnom. E da bismo došli do teme iz radnoga naslova, moramo taj divni rod podijeliti u tri skupine:
a) žena - općenito
b) supruga - općenito
c) supruga alkoholičara
i tim redom, sustavno, krenuti.
a) Žena ima profinjen ukus, profinjeno oko, osjećaj za ljepotu i sklad, tolerantna je i brižna. Uglavnom. I zato su vrlo rijetke one koje će u tramvaju, u autobusu ili na ulici s gnušanjem reći:
- Gle, prostaka pijanog, svinju jednu, kad si se toliko nalio, sram vas bilo, da ste moj muž, ja bih vam dala otrova, a vi tiho kažete a da ja to jesam, uzeo bih ga sam. I do treće stanice se otrijeznite i lijepo siđete: doviđenja, gospođo, hvala na druženju. I opet vam je lijepo.
Ne, druge će reći (pitati vas):
- Gospon, jel vi znate da je luk živežna namirnica, tako reći, jedno zdravo povrće, a ne deodorant, ili:
- Gospon, u kom džepu nosite kiseli kupus ili možda sjedite na njemu, ili:
- Gospon, čarape se između nošenja i operu, ili:
- Gospon, tko vam je umro u ustima, kad će biti pogreb?
One najprofinjenije će, međutim, reći gotovo tiho svojoj prijateljici da vi, fol, ne čujete, sve iza torbice ili Večernjaka:
- Gle ga, taj mora da je kroničar, a nekad je sigurno bio intelektualac, kako se mogao spustiti tako nisko, na što sliči, što mu kaže žena, jadnica.
A vi, zbunjeni, ne znate jel to ona govori vama ili o vama, ili u tramvaju ima još jedan takav. I opet fino siđete, a ne znate zašto, i opet vam je sve lijepo.
A one najosjećajnije, suosjećajno uzdahnu:
- Siromak, zašto se tako sramoti, zašto nije ko moj Dragec, napije se, dojde ravno doma i legne spavati. Ja takvu sramotu, srećom, nemam, uzdahne opet ona i s blagim prezirom okrene glavu od vas. A vama baš žao što niste Dragec.
b) Ova skupina je toliko raznorodna, da bi trebalo jako puno vremena, papira i znanja a da bi se svaka članica samo spomenula, a kamoli opisala ili čak analizirala. One uglavnom jesu za to da vi budete ono što niste, da oblačite ono što ne želite, da ljetujete gdje i kada ne želite i da vam nikad -NIKAD- ne skuhaju špek-fileke, iako znaju da ih vi obožavate.
I da, dok vi u dnevnoj sobi gledate TV, prođu između vas i televizora noseći opeglano rublje u ormar, te na putu natrag (uglavnom u kuhinju) pogledaju ekran, upitaju (uglavnom samu sebe) što je to, prebace sliku na sasvim deseti kanal i odu.
c) Ovoj je skupini, bez svake šale, najteže. Srećom, malobrojne su, ali što to njima vrijedi kad svaka osobno, pored svih uobičajenih problema, još tegli na leđima i svog privatnog alkoholičara.
Međutim, kako - ni med cvetjem ni pravice - kako je rekao jedan pjesnik, tako se i one razlikuju. Prema tome:
c-1) Sirota, ni kriva, ni dužna, ni Bogu, ni ljudima, trpi vas i vaše pijanstvo, drhti od vašeg dolaska kući, sretna ako od prve pogodite bravu, u panici kad čuje da ključem pogađate sve, osim one rupe, zatvara djecu (ako su kod kuće) u sobu, sklanja, za svaki slučaj, noževe i vruću juhu, a ako čuje mukli udarac i pad, rezignirano otvara vrata, vuče vas slabačkim rukama unutra, i uspijeva vas, takvog kakav ste, rasprostrti po kauču, sretna što će imati malko mira. A kada se probudite i svečano joj obećate (po tko zna koji put) da ćete se već sutra poći liječiti, ona vam -pazite-, ona vam doista -doista- vjeruje. I tako godinama.
c-2) Uvjerila vas je da se pođete liječiti. Prati vas u tom procesu u stopu, osjećate njen dah za vratom dvadeset i četiri sata na dan.
- Gospođo doktor, dajem sve od sebe, puštam mu da mi pomaže u nekim stvarima, čak i sinovima namješta krevete, u našoj kući nema ni kapi (čak ni apotekarskog) alkohola, promijenili smo sve prijatelje. Zapravo, oni su vas napustili).
Daje vam da ponekad odete u dućan i ako nema točno za račun, tjera vas da joj vratite čitav ostatak, jer mogli bi usput u birtiji... Cigarete vam kupuje ona. I pored dva odrasla sina ima i vas, trećega, najstarijega, najbedastijega i teško joj je, ali ona, eto, hoće, žrtvuje se ... a vama je i tako dobro. Poneki recidiv i opet ispočetka.
c-3) Vesela, optimistična, sjedi do njega, drži ga za ruku dok o njemu priča kako je sada, eto, dobar, kako joj pomaže, kako joj puno toga napravi dok nje nema kod kuće, kako mu je sve oprostila. Ona se, usput rečeno, bavi onim važnim, glavnim poslovima, te je uglavnom i nema kod kuće. A on gleda kao milo dijete i odjednom ode u recidiv i skupi hrabrost da kaže... pa se onda oboje čude i opet ona sjedi dvije stolice dalje od njega i ... hajdemo ponovo.
c-4) Alkoholičarka. Piju svakodnevno, svatko za sebe ili u duetu (piće donosi onaj tko je trezniji). Piju uglavnom (zapravo, gotovo isključivo) kod kuće, do svađe i tučnjave, da bi do sutra i ona i on sve zaboravili... i opet nanovo.
c-5) One najmalobrojnije. Samozatajne - nikomu ne pokazuju svoju patnju. Ne nameću vam svoju nadmoćnost. Kad vas boli, nju boli još više.
U svome, možda zadnjem, ali svakako rijetkom lucidnom trenutku shvatili ste da vas ona ne gura na liječenje zbog svog ugleda, nego zbog vas dvoje, zato što u vama još uvijek postoji nešto dobro, ljudsko, što još ima mnogo knjiga koje niste zajedno pročitali, filmova koje niste ispričali jedno drugomu, što ima još mnogo parkova kojima još niste šetali s rukom pod ruku.
Zato što još niste sjedili jedno uz drugo, šutjeli i bili sretni, jer riječi su, vrlo često, sasma suvišne. I vi to, hvala Bogu, počinjete napokon shvaćati.
I konačno, ima na svijetu jedna jedina ženska osoba koja se ne uklapa ni u jednu kategoriju. Jedina, koja je, dokazano, a među svima koje poznam, izvukla jednog visokokvalificiranog alkoholičara, pomogla mu da se definitivno otrijezni, da ponovo bude čovjek, da vrati svoga oca. Moja kćerka. Ponosi se sa mnom iz sve snage, a ja ju veoma volim. Ne zbog toga. Bez ikakva razloga: Tek onako. Zbog svega.
