STRUČNI I DOSTRUČNI DJELATNICI
U KLUBOVIMA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA

Klinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu     

Danas se često vodi rasprava o djelatnicima u klubovima liječenih alkoholičara. Neki preferiraju stručne djelatnike, dajući time prednost njihovoj izobrazbi, drugi daju prednost proživljenim iskustvima i smatraju da djelatnici nisu uopće potrebni, dok treći smatraju da bi iskusnu liječeni alkoholičari s dodatnom izobrazbom mogli zamijeniti stručne djelatnike, odnosno preuzeti njihove zadatke. Zbog objektivnih okolnosti, u pojedinim klubovima danas nailazimo na najrazličitije kombinacije, što rezultira i velikom različitošću u kvaliteti rada.

Kako bismo što bolje razjasnili ovu temu, moramo se vratiti na definiciju djelatnika. Prema ranijem, a i danas često upotrebljavanom nazivu terapeut u klubu postoje ozbiljne zamjerke. Naime, takav je naziv tradicionalan i podrazumijeva liječenje alkoholičara u klubu. Među članovima kluba manje je onih kojima je potrebno klasično medicinsko liječenje alkoholizma. Najčešće su tu osobe s problemima izazvanim pijenjem alkoholnih pića, koji su više na razini promijenjenog ponašanja i specifičnog stila života. Zbog toga je bolje govoriti, umjesto o terapiji, o postupku koji katalizira izmjenu ponašanja uključenih pojedinih članova i obitelji. Djelatnik je katalizator tog procesa, to je osoba koja treba imati osobite značajke, odnosno ljudske kvalitete, među kojima ističemo mogućnost ljudske komunikacije i međudjelovanja s obiteljima u klubu, sposobnost uživljavanja u tuđe situacije, strpljivost u slušanju, sposobnost pružanja i primanja prijateljstva i ljubavi, te uz to i stručnost postignutu izobrazbom i stečenim iskustvima u praktičnom radu.

U čemu se sastoji osnovna razlika između stručnih i dostručnih djelatnika, kad i jedni i drugi trebaju udovoljavati gore navedenim zahtjevima. Razlika je u načinu njihova djelovanja.

Snaga stručnog djelatnika je u njegovu znanju, specifičnim terapijskim tehnikama i njegovoj empatiji (sposobnosti uživljavanja u tuđe nevolje) i pravilno izgrađen osobni stav o alkoholizmu. On djeluje aktivno - konfrontira, intervenira, interpretira, savjetuje, podučava, s ciljem postizanja uvida i promjene. Dostručni djelatnici ili dugogodišnji angažirani apstinenti ne bi trebali imitirati stručne djelatnike - upotrebljavati konfrontacije i druge terapijske tehnike (koje su naučili od terapeuta), već primjeniti svoje vlastito iskustvo iz koga proizlazi sposobnost razumijevanja tuđe patnje, te prijateljski odnos. Njihova terapijska snaga je širina vlastitog iskustva i dubina uvida u to svoje iskustvo.

Dostručni djelatnici i voditelji klubova "dobri" su dakle oni koji polaze od svog iskustva i ističu svoj prijeđeni put i raniju patnju, a "loši" su oni koji se poistovjećuju (vjerojatno u najboljoj namjeri) sa stručnim djelatnicima, pedagogiziraju, konfrontiraju, formaliziraju, pa čak i moraliziraju, zaboravljajući da je njihovo osnovno i najefikasnije oružje iskustvo iz doba pijenja, liječenja i rehabilitacije.

Konkretno to znači uživjeti se, bez birokratskih procedura, u kriznu situaciju i nevolje drugog člana, proživjeti u sebi sličnu svoju situaciju, ispričati mu svoje iskustvo bez savjetovanja i podučavanja o tome u čemu je pogriješio. Time svi istodobno, i novi i stari članovi, dublje spoznaju sebe i svoje ponašanje. Osjećajući da su i drugi bili u sličnoj situaciji i da je izlaz moguć, novi članovi prihvaćaju problem ovisnosti i svoju nemoć pred alkoholom. Alternativa je osmišljavanje života bez alkohola , uz podršku onih koji su to sami osjetili.

Stručni će pak djelatnik izravno suočavati člana s njegovim ponašanjem i pogrešnim emocionalnim reagiranjem, što nije za člana ugodno, te mu je potrebna podrška, koju dobiva od ostalih članova i dostručnih djelatnika. Ukoliko bi se oni, imitirajući stručnog djelatnika, također pridružili suočavanju, umjesto da mu pružaju podršku kroz razumijevanje i prihvaćanje njegovih problema, pritisak na novog člana mogao bi biti prejak i dovesti do njegova odustajanja od daljnjeg dolaska u klub.

Dakle nije uspostavljena prava ravnoteža između konfrontacije (suočavanja) stručnog djelatnika i suporta (podrške) dostručnog djelatnika i ostalih članova.

Postavlja se sada i sljedeće pitanje: koja je razlika između dostručnih djelatnika i starijih članova kluba, koji su često u ulozi voditelja kluba? Dostručni djelatnici su zainteresirani članovi koji su osjetili unutarnju potrebu i plemeniti poziv da se i sami posvete pomoći drugima. Oni su kroz doškolovanje stekli dodatna saznanja o koncepciji suzbijanja problema vezanih uz pijenje alkoholnih pića i liječenje alkoholizma i važnosti pridržavanja i provođenja prihvaćene koncepcije. Prošli su nauk o obiteljskom životu i radu u klubu liječenih alkoholičara, napose, što je i najvažnije, radeći na sebi, na putu svog sazrijevanja i afirmacije, promijenili su svoje krive stavove i ponašanja, postajući "najbolji među jednakima". Svojim ponašanjem i ljudskim kvalitetama djelovati će na ostale članove, upozoravajući na demokratičnost, solidarnost, prihvaćanje različitosti, poštivanje osobnosti, razvijajući dobre međuljudske odnose, dajući i prihvaćajući prijateljstvo i ljubav, te djelujući na stvaranje mira i slobode. Iz razloga što istodobno rješavaju i osobni životni problem, ne može se očekivati da za svoj rad budu plaćeni.

Stare članove koji nisu prošli doškolovanje ili su prošli tek djelomično, ne možemo ubrojiti u dostručne djelatnike. Njih možemo podijeliti u dvije skupine. Jedni djeluju izrazito pozitivno, nudeći uvijek svoju pomoć i iskustvo, upravo kako je spomenuto i uvijek su "desna ruka" stručnom djelatniku, dok se drugi nameću u radu, uvijek vode glavnu riječ, sve znaju najbolje, u otporu su prema svakoj promjeni, uvijek spremni kritizirati , pa čak i odbacivati stručne koncepte zagrebačke alkohološke škole, prema kojima klubovi zagrebačke udruge djeluju.

I na kraju pitanje: trebaju li stručni djelatnici u klubovima?

Naše je stajalište da su u ovoj fazi razvoja i preobrazbe klubova potrebni. U klubovima se nalazi velik broj osoba s multidimenzionalnim problemima, među kojima su i problemi psihičke prirode ili problemi vezani uz druge ovisnosti, s kojima rad zahtijeva stručni pristup. Liječenja alkoholičara su sve kraća, te se gotovo čitav postupak u institucijama koje se bave liječenjem provodi u vrijeme detoksikacije i psihofizičke stabilizacije, kada alkoholičar još nije u potpunosti sposoban pratiti predviđeni kompleksni program, niti steći pravi uvid u svoje ponašanje i bolest. I obitelj je tek započela proces promjene. Ako započeti proces promjene alkoholičara i njihovih obitelji nije dovoljno intenzivan, postoji velika opasnost vraćanja na ranije, dobro poznate modele ponašanja ( suhi, a kasnije i mokri recidiv). Stručni djelatnici "dopunjavaju" ovu kratkoću u liječenju svojim stručnim, terapijskim pristupom i postupkom. Rade s pojedincem i obitelji u klupskom suportivnom miljeu ( podržavajućem okružju) na produbljivanju uvida, promjeni odnosa, sazrijevanju. U "hodu" se provodi i edukacija, kroz interpretacije situacija i pojašnjavanje problematike.

Stručni djelatnici sudjeluju najčešće dva puta mjesečno u radu kluba i dobivaju naknadu za svoj rad. Uz to su uključeni i u druge programe za suzbijanje problema vezanih uz pijenje i alkoholizam, ili rade u ustanovama koje se bave liječenjem alkoholizma, te prenose najnovija saznanja u klub, sprečavajući zatvaranje kluba i pretvaranje u skupinu samozadovoljnih i samodostatnih pojedinaca, koji slijede neku svoju, odavno stručno nadiđenu koncepciju i plaše se svake promjene, pozivajući se na ranije zasluge.

Rad stručnih djelatnika se može izvanredno nadopunjavati s radom dostručnih djelatnika i starijih, iskusnih članova, jer kako je već spomenuto polazište je njihova djelovanja s različitih točaka.