RAZGOVOR SA ZVONKOM KVATERNIKOM, GOSTOM I IZVOĐAČEM KULTURNO-UMJETNIČKOG PROGRAMA NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI KLUBA "PREČKO"

1. Gospodine Kvaternik, predstavite se, molim Vas, kratko čitateljima "Alkohološkog glasnika"

Znate, teško je objektivno govoriti o sebi kao pjesniku, glazbeniku-kantautoru i nekadašnjem članu grupe "Oaza". Osnivač sam, uz profesora Juraja Lončarevića, Kluba pisaca "Peščenica", koji je kasnije prerastao u Društvo pisaca "August Šenoa". Također sam jedan od suosnivača UHU "Pri Lojzeku". Do sada sam objavio knjigu pjesama "Podrapano srce", a u pripremi mi je i druga "Doživljaji urbanog frajera". Danas sam urednik i voditelj kontakt-emisije "Zakaj-ne" na Radio Sv. Ivan Zelina.

2. Čitajući Vaše pjesme osjećam da su upućene širokom krugu čitatelja, malim ljudima...?

Osobno vjerujem da sve što radim i pišem proizlazi iz svakodnevnog života malog čovjeka. Kazujući poruke i stavove u svojim pjesmama znam biti sarkastičan i satiričan, da bih razgolitio određene negativne pojave oko nas kako bismo potražili moralan i etičan izlaz iz određenih teških i naizgled bezizlaznih situacija.

3. Po nekim statističkim pokazateljima, alkoholizam uzima sve više maha u mladoj populaciji. Zašto!?

Porast alkoholizma, a ja bih napomenuo i droge, po mome osobnom mišljenju proizlazi velikim dijelom zbog donedavnih ratnih događanja i stradanja u kojima je mlađa populacija na neki način, usudio bih se reći, prikraćena za mladost, jer su bili najviše izloženi surovosti rata i teškim stresnim situacijama, a s druge strane, društvene promjene i poratna zbivanja, ekonomska kriza, reći ću pjesnički: pojedinca bacaju u uzburkano, olujno more života u kojem se treba održati na površini, a za mnoge je umjetnost i svakodnevno preživljavanje. No, moramo vjerovati u bolje sutra i tražiti načine da pomognemo jedni drugima...

4. U ovim se novonastalim društvenim promjenama sve više govori da će alkoholizam postati problem pojedinca, a ne društva. Znači li to da će se društvo sve manje brinuti o njima!?

U osnovi, alkoholizam je problem pojedinca, a ako je problem pojedinca, onda je i problem obitelji, a budući da je obitelj osnovna jedinica društva, znači, problematična obitelj je problem društva ili, jednostavnije rečeno, po mom laičkom mišljenju, svi su u jednom zatvorenom krugu, međusobno ovisni jedni o drugima: pojedinac, obitelj i društvo! Na vaše pitanje da li će se društvo brinuti, više ili manje o ovisnosti, ne znam , ali osobno mislim da je društvo dužno brinuti se o pojedincu, a i suprotno - pojedinac je odgovoran za svoje ponašanje u društvu.

5. Kako pronaći nove sadržaje za mladež, a u cilju suzbijanja ovisnosti?

Na ovo vaše jednostavno pitanje mnogima je teško naći odgovor, ali osobno mislim da je rješenje kompleksno, od stvaranja uvjeta za zapošljavanje, rješavanje stambenog statusa, socijalne zaštite obitelji, pa sve do osnovne škole, gdje se svašta događa, pa i oko škole. Vjerujem da bismo smanjili ovisnosti, kada bismo organizirali bolje sustave športskih natjecanja, od osnovne škole do fakulteta, jer bismo time stvorili prostor i dali poticaj pojedincu da očvrsne i pronađe sebe i pravilno se postavi prema okolini.

6. U Zagrebu postoji registrirano više od osamdeset klubova liječenih alkoholičara, koji se uglavnom sami financiraju putem članarine. Bi li nam društvo trebalo malo više pomoći!?

Osobno mislim...DA!

7. I za kraj, gospodine Kvaternik, što biste nam poručili na kraju ovog našeg razgovora, na kojemu Vam zahvaljujem u ime svih čitatelja "Alkohološkog glasnika"?

Znate, svijet u kojem živimo s jedne strane je preplavljen ratovima, kriminalom, lešinarenjem, gaženjima ljudskih prava, a nemilosrdna surovost i bahatost pojedinca koji prijevarama i snagom sile postaju znalci u zemaljskom životnom okruženju, umišljajući si bolesno, da su jači i od samog Gospodina Boga, dokazuje svu tragičnost ljudskog uma. No, s druge strane, postoje pojedinci - dobrotvori, koji pokušavaju održati ravnotežu i nadvladati ZLO, kao što su bile, sada nažalost pokojne Majka Terezija i princeza Diana, svaka na svoj način...i svaka iz svoga životnog okruženja, što dokazuje da različit vjerski i materijalni status pojedinca nije prepreka za duhovno jedinstvo ljudi, jer svijet je tako malen, a dovoljno velik i u njemu ima za svakoga mjesta pod suncem. Iskreno vjerujem da vaša dobrotvorna djelatnost, uz pomoć zdravstvenih djelatnika, i vaš zajednički entuzijazam svakim danom pomaže izgubljenim i posrnulim pojedincima, da pomaže dobro u nadvladavanju zla. Što se tiče razgovora, zahvaljujem Vam i pozdravljam vaše čitatelje, uz napomenu da ću i ubuduće pomagati svojim recitalima i nastupima vaš dobrotvorni rad.