"Uloga alkoholizma u genezi kriminaliteta očituje se u dva osnovna pravca: izravni utjecaj alkohola na vršenje zločina, kad je krivično djelo izvršeno u alkoholiziranom stanju, i neizravni utjecaj, kad alkoholizam ima posredno djelovanje na vršenje krivičnog djela, kao npr. kod kroničnog alkoholizma uslijed trajnih psihičkih oštećenja."   

  

Klinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu   

Tijekom posljednjih tridesetak godina zajedno s razvojem ukupne psihijatrijske znanosti razvijala se i posebna grana forenzičke (sudske) psihijatrije, praveći sve odlučnije distinkciju prema osnovnoj psihijatrijskoj djelatnosti i šireći sve brže krug djelovanja i kompetencije psihijatra forenzičara. Poradi samozatajnosti same grane a i stručnjaka koji se bave ovim područjem, javnost nema veći uvid u dostignuća na području forenzičke psihijatrije.   

Ovaj kraći osvrt iz područja rada forenzičke psihijatrije pokazat će aspekte vezane uz alkoholizam, pokušavajući razjasniti širinu rada forenzičara na ovom području, razliku između forenzičkog značaja intoksikacije i ovisnosti o alkoholu, te razlike u sankcijama koje iz toga proizlaze. 

Pitanje uračunljivosti osoba koje su krivično djelo počinile u stanju akutne intoksikacije alkoholom, predstavlja zajednički problem zakonodavstva, s obzirom na potrebu kaznenog sankcioniranja istog, te psihijatrije, s obzirom da štiti i zastupa osobe s duševnim poremećajem.  

S medicinskog stanovišta svako alkoholizirano stanje, već prema stupnju psihičkih promjena, odražava se na procjenu uračunljivosti. Juridičko se stanovište suprotstavlja medicinskom iz više razloga: alkohol je toliko uobičajeno sredstvo, da se u laičkom svijetu gotovo i ne smatra otrovom. 

Alkoholizam dovodi do psihičkih promjena ali pijanstvo ipak u većoj ili manjoj mjeri ovisi o svjesnim i voljnim postupcima pojedinca. Delikti učinjeni u pijanom stanju u mnogome izražavaju i sklonost pojedinca prema delinkventnom ponašanju. Radi što lakše procjene utjecaja stanja alkoholiziranosti na sposobnost pojedinca, da shvaća značaj djela i upravlja svojim postupcima (definicija uračunljivosti), služimo se podjelom opitih stanja na jednostavna opita stanja i abnormalna opita stanja. 

Jednostavna opita stanja uključuju smetnje svijesti, euforiju, ekscitaciju, postupke koji nisu strani trijeznoj ličnosti, očuvanu orijentaciju i dosta dobro sjećanje. Ova opita stanja ne utječu bitno na uračunljivost pacijenta. 

Abnormalna opita stanja dijele se na komplicirana (teža obuzetost svijesti, disforija, jaka ekscitacija, postupci obično strani ličnosti, orijentacija grubo očuvana, sjećanje sumarno, veliki kriminogeni značaj), te na patološka (sumračno delirantna svijest, kvalitativno izmijenjena svijest, afekt straha, postupci strani ličnosti, orijentacija poremećena, amnezija, dugi terminalni san, odsutnost znakova pijanstva, nagli početak). Kod abnormalnih opitih stanja sposobnost pojedinca da shvati značaj djela i upravlja postupcima je ili bitno smanjena ili ne postoji. Premda gore navedena stanja alkoholiziranosti bitno utječu na mišljenje i prosudbu forenzičkog psihijatra o sposobnosti pacijenta da shvaća značaj djela i upravlja svojim postupcima, pogrešno bi bilo zanemariti u vještačenju značaj osnovne strukture ličnosti počinitelja kaznenog djela, pošto se smatra da se alkoholom svojstva ličnosti demaskiraju, ona su kod tih osoba i inače prisutna, ali u trijeznom stanju i kontrolirana.  

U sudskoj se praksi ustalilo, da se stupanj alkoholiziranosti počinitelja kaznenog djela procjenjuje prema utvrđenim koncentracijama alkohola u krvi, te u tom smislu postoji i gradiranje stupnjeva pijanstva: pripiti (0,5-1,5 promila), pijani (1,5-2,5 promila), te teško pijani (iznad 2,5 promila). Kako se uzimanje krvi za analizu alkohola često provodi i po nekoliko sati po izvršenju delikta, potrebno je prema posebnim tablicama izračunati koncentraciju alkohola u vrijeme počinjenja djela (0,15 promila pomnoži se brojem sati koji su prošli od počinjenja djela). Ipak, treba naglasiti da je podatak o koncentraciji alkohola u krvi za psihijatrijsko vještačenje vrijedan podatak samo u toliko, što pokazuje da je okrivljena osoba bila u alkoholiziranom stanju, ali svako nastojanje da se iz podatka o visini koncentracije alkohola u krvi izvede psihičko stanje okrivljenika nije u skladu ni s naučnim spoznajama ni s životnim iskustvom.  

Poseban problem na području forenzičkog vještačenja predstavlja problem ovisnosti, kako zbog vještačenja uračunljivosti, tako i zbog izricanja mjere obveznog psihijatrijskog liječenja alkoholizma u stacioniranoj ustanovi. 

Alkoholne psihoze ne predstavljaju veći problem u procjeni uračunljivosti, ako delikt proizlazi iz psihotične poremećenosti, odnosno iz psihopatoloških motiva i tada se osoba proglašava neuračunljivom.  

Alkoholizam se često pojavljuje i u građanskim parnicama kod pobijanja valjanosti oporuke, te sklapanja raznoraznih ugovora kao i kod raznih sporova. Isto tako i problem razvoda braka, starateljstvo nad djecom, oduzimanje poslovne sposobnosti, ima značajno mjesto u svakodnevnom radu psihijatra forenzičara. S obzirom na iskustvo u dugogodišnjem radu s alkoholičarima, uviđa se problem tretmana alkoholičara koji su u opitom stanju ili uslijed ovisnosti o alkoholu počinili neko kazneno djelo, te adekvatnost kaznene sankcije.  

Premda zakonodavac predviđa da se ovisnicima o alkoholu i opojnim drogama, koji su na izdržavanju kazne u penalnim ustanovama pruža stručna pomoć od strane tima pod vodstvom psihijatra ili psihologa, valja priznati da ova zaštita često ne uspijeva zadovoljiti ni minimum zahtjeva, kako zbog objektivnih, tako i zbog subjektivnih razloga. 

Mjera sigurnosti obveznog liječenja alkoholičara i narkomana čl. 60 KZRH može se provoditi u institucionalnim uvjetima (u zdravstvenoj ili penalnoj instituciji) ili na slobodi.
Uvjeti za izricanje ove mjere su:
a) da je osoba kojoj se izriče mjera počinila kazneno djelo
b) da je kazneno djelo posljedica ovisnosti upotrebe alkohola ili opojnih droga
c) da je počinitelju kaznenog djela izrečena kazna ili uvjetna osuda, (u prvom slučaju će mjera imati institucionalni karakter, a u drugom se slučaju može provoditi na slobodi)
d) da postoji vjerojatnost da učinilac nastavi s vršenjem kaznenih djela ukoliko se ne podvrgne liječenju
e) u slučaju da se počinitelj bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se opozove uvjetna osuda, te da se mjera obveznog liječenja alkoholičara i narkomana prinudno provede u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Trajanje ove mjere nije vremenski ograničeno ukoliko se provodi u hospitalnim uvjetima, dok liječenje na slobodi može trajati do dvije godine u Hrvatskoj. 

Vještačenja na području forenzičke psihijatrije prate svjetska dostignuća na ovom području, ponajviše zahvaljujući požrtvovnosti, odricanjima i nesebičnosti psihijatra forenzičara, a alkoholizam i ovisnost o opojnim drogama, na žalost, sve više zauzima značajan dio u svakodnevnom njihovom radu.