OD NAŠIH SURADNIKA

Štovani prijatelji,

preda mnom stoji desetak zadnjih brojeva Vašeg "Alkohološkog glasnika" čiji je glavni i odgovorni urednik mr. sci. dr. Vesna Golik - Gruber, glasila koje je od danas moje omiljeno štivo.

Kao novinaru i književniku, bez ikakve lažne patetike i pohvale, veoma mi je žao, što prije do mene u ruke, kao čitatelju, a možda danas-sutra kao i vanjskom suradniku nije došao ovaj glasnik. Što reći na samom početku, nego sasvim jednostavno, iskreno i od srca - čestitam! Svima onima koji su dali inicijativu za njegovo izlaženje, urednicima, uređivačkom odboru, tehničkom uredniku, lektoru, suradnicima, jednom riječju - svima. Iako je ovaj glasnik "malen i skroman" (mislim na broj stranica i mogućnosti tiska), on je svojim sadržajima, edukaciji i krajnjoj poruci - borbi za jedan kvalitetniji i ljepši život, bolji od mnogih listova koji izlaze u Hrvatskoj, a u kojima se nikada nije spomenula tema (barem ukratko), alkoholizam, koji našu slobodnu i svima dragu domovinu ponovo vraća unazad, kroz nerad, neproduktivnost, česta bolovanja, raspad obitelji i preranu smrt... A Vi ste ovim glasnikom, koji je svima pristupačan, dali svoj doprinos da se napokon krene naprijed, zaustave svi ti poroci ovisnosti, da čovjek ponovo postane čovjekom.

List "Alkohološki glasnik" je zaista interesantan, počev od samog uvodnika i riječi urednika, stručnih priloga, priča iz života alkoholičara, kraćih vijesti o radu klubova, raznih obavijesti, vesele stranice i inih priloga.

Ipak mi dozvolite, kao književniku malu slobodu, da u ovom mom prvom javljanju izdvojim jedan članak koji me posebno dojmio. Riječ je o tekstu pod nazivom "Tin Ujević - O utjecaju alkohola na književno stvaranje", čiji je autor dr. Duško Wölfl. Izvanredno, stručno, pa čak i poetski napisan tekst. Točno je kada autor ovog priloga kaže: "Pisci koji tvrde da moraju piti da bi pisali, vjerojatno racionaliziraju" (Multae causa sunt bibendi !). Pisci (alkoholičari) piju jer - pišu. No, oni spoznaju svijet na neki drugi, neuobičajeni način... I tada dolaze do onoga što nije istina, iskreno, što nije poetski.
Kada pročitamo bilo koju pjesmu ili neki drugi tekst našeg Tina, barem ja, kao književnik mlađe generacije, koji je godinama proučavao Tina Ujevića, s alkohološkog aspekta, mogu tvrditi i stojim iza toga, da je Tin svoja djela pisao trijezan, umom, srcem i dušom.
Pokušao sam i sam u pijanom stanju nešto napisati. Ali to nisam bio ja, to je bio moj životni i poetski promašaj. Eto, za sada toliko o tome. U nadi naše dugotrajne suradnje srdačno Vas pozdravljam i s nestrpljenjem očekujem izlazak novog broja "Alkohološkog glasnika".