SAJAM ZDRAVLJA, 17.-19. travnja 1997.

Mr.sc.dr.Vesna Golik-Gruber     

Velesajam, dvorana Hvar, 19.travnja u 15 sati, razgovor o temi: Zdrav grad - trijezan grad. Voditeljica mr.sc.dr.Vesna Golik-Gruber, psihijatar, djelatnik Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, umjesto najavljenog prim.dr. Darka Breitenfelda. Od predviđenih voditelja iz jedanaest klubova hrvatskih gradova dvoje je prisutnih - dr. Ivan Dolenec, privatni liječnik opće prakse i terapeut u Klubu u Svetoj Mariji u Međimurju i soc. radnica Ivanka Vidović, djelatnik Zavoda za javno zdravstvo Koprivnica i terapeut u Klubu Centar Koprivnica. Prisustvovalo je i petnaest predstavnika iz zagrebačkih klubova. Od građanstva je došla svega jedna gospođa, liječnica u mirovini, a bivši terapeut u klubu u Trnju.

Zašto građanstvo nije pokazalo zanimanje za ovu temu, pitali su se prisutni. Poznata je općenito slaba zainteresiranost u društvu za problematiku pijenja i alkoholizma. Ima ipak onih koji se s tom problematikom susreću u svome poslu i onih koji su od nje izravno ugroženi, no ni njih nije bilo. Postavljamo pitanje je li uopće građanstvo bilo dovoljno upoznato sa sadržajima koji se na Sajmu zdravlja nude i nisu li obavijesti o temama o pušenju i alkoholizmu trebale biti uočljivo istaknute u zdravstvenim ustanovama. Nisu li mogle škole potaknuti svoje učenike, barem članove ekoloških skupina, za sudjelovanje na ovakvim skupovima? Prema izjavi članice naše skupine, slab je bio odaziv i na temi o pušenju. Bilo je nazočno tek 15 -ak učenika iz jedne medicinske škole, očito od nekoga organizirani i potaknuti.

Ova tužna konstatacija o potpunoj nezainteresiranosti građanstva za ovu problematiku nije omela nazočne da u potpunosti iskoriste dvosatni termin predviđen za razgovor. Izmijenjena su međusobna iskustva o klubu liječenih alkoholičara, kao primarno rehabilitacijskoj udruzi, ali i o preventivnoj ulozi klubova u eko-socijalnim sustavima u kojima djeluju. Preventivno djeluje već i samo postojanje kluba, upozoravajući na moguće posljedice, a i zdravi - trijezni život cijele obitelji, koji provode članovi klubova.

Dr. Ivan Dolenac upoznao nas je s preventivnim djelovanjem u Međimurju, te nizom aktivnosti u školama, koje su naišle na izvanredan odaziv učenika i roditelja. Provedena je anketa o ovisnosti među učenicima 10-ak škola, javljaju se na privatnoj radio stanici. Ovogodišnji sportski susreti Županije koprivničko-križevačke održat će se u Svetoj Mariji. Nastojanja su im usredotočena na omasovljavanju broja klubova liječenih alkoholičara, jer samo "zajedno smo jači". Socijalna radnica Ivanka Vidović iz Koprivnice istakla je na preventivnom planu prisutnost u obiteljima, na lokalnom radiju, u listu "Staze", koji se bavi zdravstvenom problematikom, suradnju sa školama. Održan je natječaj po školama za likovno-literarne radove o ovisnostima. Organiziraju i sportske susrete klubova. Klub se uključuje u preventivne aktivnosti koje provodi Zavod za javno zdravstvo. Ivan Mojaš je istaknuo iskustva iz Španskog , sudjelovanje Kluba na kabelskoj televiziji i tiskanje obavijesti građanstvu o djelovanju Kluba. Na taj su način u klub došle dvije obitelji i u rad Kluba uključila se je jedna studentica socijalnog rada. Ivan Kunštek iz Kluba Prečko je iznio iskustva kontakta Kluba sa školom u Zelini, a Lidija Paszko govori o susretima s učenicima iz Učeničkog doma u Selskoj. Vlasta Hitrec je govorila o nastojanjima obnavljanja klubova liječenih alkoholičara u Novome Zagrebu, koji su se u velikom broju tijekom rata ugasili. Spomenula je iskustvo iz Kluba Remetinac i zajedničko sudjelovanje na tribini o alkoholizmu Kluba i kazališne grupe "Sineki" Centra za kulturu. Vladimir Lojna, trogodišnji apstinent i član Kluba "ZET-Podsused", redovito objavljuje napise o alkoholizmu u glasilu svoje radne organizacije.

Izneseno je još mnogo toga, a sve zajedno možemo saželi u nekoliko sljedećih točaka:
1. Primarna djelatnost klubova liječenih alkoholičara jest rehabilitacijska, ali se i preventivna uloga kluba u zajednici ne može zanemariti.
2. Klubovi i članovi klubova, a napose stručni i dostručni djelatnici u klubovima, mogu i trebaju se uključivati u programe za suzbijanje poteškoća vezanih uz pijenje i alkoholizam i programe unapređivanja zdravlja.
3. Klubovi liječenih alkoholičara trebaju o svome radu što bolje upoznati građanstvo putem sredstava javnog priopčavanja ( tiska, radija, televizije ), pogotovo što društvo ne posvećuje dovoljno pažnje toj problematici.

Na kraju, zaključno možemo reći da se na planu suzbijanja alkoholizma i rehabilitacije alkoholičara radi sve bolje i bolje. Liječenje alkoholizma se uglavnom provodi prema koncepcijama zagrebačke alkohološke škole, više-manje modificirano prema mogućnostima pojedinih institucija i na tom planu je situacija zadovoljavajuća. Najlošije je na području prevencije. Nema dovoljno razrađenih, a još manje sveobuhvatnih i dobro koordiniranih programa. Prevenciju nose zainteresirani pojedinci, entuzijasti. Težište u prevenciji trebalo bi biti na širokoj izobrazbi kadrova koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju, od vrtića pa nadalje, izobrazbi zdravstvenih djelatnika i svih stručnih djelatnika koji se susreću s tom problematikom.

Također bi se trebalo početi pridržavati restriktivnih mjera, odnosno postojećih zakonskih odredaba za tu problematiku, kao što su: zabrana točenja alkoholnih pića maloljetnicima, kontrola alkoholiziranosti vozača, kontrola alkoholiziranosti na radnome mjestu, zabrana reklamiranja alkoholnih pića. Stanje bi poboljšalo i podizanje poreza na trgovinu alkoholnim pićima. Sve te mjere trebale bi biti sastavni dio nacionalnoga programa za suzbijanje poteškoća vezanih uz pijenje alkoholnih pića i alkoholizam, koji će se, nadamo se, uskoro početi izrađivati.