IZ ŽIVOTA

TATA, NEMOJ PITI !

Martina

Zovem se Martina i starija sam kći svojega tate. Nisam se nadala da bi moj tata mogao postati alkoholičar. Već sam duže vrijeme primjećivala da moj tata dolazi s posla kući u pijanom stanju. Često sam se bojala za njega kada bi vozio auto pijan. Bilo me strah da mu se što ne dogodi. A kada bih se ja s njim vozila, primjećivala sam da ne vozi kako treba. Uvijek sam ga opominjala: "Tata nemoj piti", a on bi samo odmahnuo rukom. Kada je tata bio pijan, nije bio agresivan i nije ni mene, ni moju sestru maltretirao. Međutim, svejedno je u meni postojao neki strah. Na primjer, kada bih došla kući iz škole, kada bih dobila slabu ocjenu ili bih nešto krivo napravila. S majkom se katkad znao posvaditi, pa bi mu majka zaprijetila razvodom braka. Mene je toga bilo strah, i mnogo sam puta, na večer, u krevetu, razmišljala kada će doći taj dan kada će moj tata prestati piti i kako bi to bilo lijepo. Dugo sam čekala kada će doći taj trenutak kada će moj tata doći kući s posla i reći da ide na liječenje protiv alkoholizma. Prošlo je nekoliko dana odkada tata dolazi kući trijezan i hoda na liječenje. Već se osjećam nekako sretnijom i zadovoljnijom, iako znam da je to samo početak onoga što će još biti. Uvjerena da će moj tata održati riječ i prestati s pijenjem, jer samo tako može održati obitelj na okupu, kao i samome sebi radno mjesto.

MOJ TATA

Ivana, učenica 5. razreda

Moj tata se u zadnje vrijeme čudno ponaša. Nema ga kući s posla i ja sam u velikom strahu. Iz škole dolazim i uzdahtalim glasom pitam mamu je li tata došao s posla? Ako nije, onda mamu pitam:"A, kada će doći?" Mama mi odgovara da ne zna.
Tada ona, braco i ja znamo da se tata negdje nalazi s društvom. Svi u strahu čekamo njegov dolazak. Taj strah je opravdan jer znamo kakav će doći. Kada dođe, tada je veoma pijan. Odmah s vrata počinje vikati na mamu. Uvijek nađe neki razlog da bi ju mogao tući. Tada ga toplo molim da bude dobar, da ne dira mamu. Ali je tatu teško smiriti. Tada je u stanju i mene udariti i kaže da sam ista kao mama. Veoma kasno noću dolazi s posla. Kada dođe, a mi spavamo, on nas probudi svojom vikom. Često je scene izvodio i na ulici, red susjedima. Kada se orezni, ponaša se kao da ništa nije ni bilo. Drugi dan je sve opet po starome Poveselim se da će opet biti dobro, ali to ne potraje dugo. Sutradan ista stvar. Kada se s mamom dogovorio da će ići po brata u vrtić, mama dođe s posla, a ni brata ni tate nema kod kući mama i ja se veoma uplašimo i zabrinemo. Zovemo vrtić, a moj brat je još uvijek u vrtiću. Tada znam da tata opet radi po starome. Zato sam ja sretna što se moj tata odlučio popraviti i biti dobar obiteljski čovjek. Nadam se da mene, brata i mamu neće opet razočarati.

Emili, 9 godina, Klub "Remetinec"

OBITELJ

Obitelj je jedna prekrasna duga,
to je mjesto gdje prestaje tuga.
Ona je kao i cvijeće
što raste i u zimu i u proljeće.

Obitelj su krila dva
što lete do odrastanja.
To su mama, tata sestra brat i ja.

Obitelj je torta od mame
za rođendan,
poljubac za laku noć
i iščekivanje
jutra što će doć.