ODRŽAN STRUČNI SKUP O PREVENCIJI ALKOHOLIZMA

U Bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu Klenovnik održan je, 13. ožujka 1997. godine, stručni skup posvećen prevenciji alkoholizma. Sastanak je otvoren pozdravnim govorom prim. dr. Ivana Tomljenovića, specijalista pulmologa, ravnatelja bolnice u Klenovniku.
Potom je prim. dr. Darko Breitenfeld, psihijatar, svojim uvodnim dijelom govorio o aktualnom trenutku alkohologije kao i problematike vezane uz alkoholizam. Prim. dr. Tomljenović i dr. Vlatko Pavlić, specijalist pulmolog, šef Odjela za alkoholizam u Bolnici Klenovnik u svojem su izvješću govorili o problemima i okolnostima koje utječu na liječenje alkoholičara u bolnici u Klenovniku. Tom je prilikom posebno naglašena povezanost alkoholizma i tuberkuloze. Osim prikaza oblika liječenja na Odjelu za alkoholizam dr. Pavlić izdvaja kao poseban problem zbrinjavanje bolesnika nakon kliničkog liječenja. Zatvaranjem antituberkuloznih dispanzera i prestanak djelovanja velikog broja klubova liječenih alkoholičara, otežava kvalitetan nastavak liječenja. Rješenje problematike vezane uz nastavak liječenja tuberkuloznih alkoholičara vidi se u potrebi korekcije stava društva prema alkoholizmu, te donošenju nacionalnog programa za liječenje tuberkuloze.
Gospodin dr. Đuro Papić, specijalist psihijatar u Bolnici Bajnski Dvori iznio je svoja viđenja i iskustva u radu na problematici alkoholizma, naglašavajući pri tom obiteljski pristup u stručnom radu.
Većina sudionika sudjelovala je svojom diskusijom u radu skupa, pridonijevši time njegovoj kvaliteti. Osobito je bila zapažena grupa iz Međimurja, vođena dr. Ivanom Dolenecom, liječnikom iz ambulante u Donjoj Dubravi, koji su prikazali svoj rad. Gospodin dr. Ivica Merkaš, psihijatar, savjetnik za zdravstvo pri županiji u Krapini upozorio je na neka moguća rješenja u prevenciji alkoholizma, pokazujući spremnost svog aktivnog uključivanja u daljnjim projektima u Krapini, te dr. Zemira Medved, psihijatar iz Opće bolnice Zabok iznosili su specifičnost djelovanja klubova liječenih alkoholičara u Zaboku i Krapini, kao i o problematici vezanoj uz alkoholizam uopće.
U tijeku diskusije uočena je potreba organiziranja sličnih skupova za Međimursku, Krapinsko - zagorsku te Varaždinsku županiju, uz poziv svim relevantnim političkim, zdravstvenim i socijalnim djelatnicima.
Radi svoje uspješnosti međimurski model klubova liječenih alkoholičara prihvaćen je kao uzoran model. Potreba obiteljskog pristupa u klupskom radu, kao trajnog oblika nastavka liječenja, jedan je od temeljnih determinanti kvalitetnog rada uz prijelaznu obiteljsku terapiju u ustanovama gdje se bolesnici liječe.
Kao potreba uočava se nužnost za edukacijom terapeuta i paraprofesionalnih djelatnika u klubovima liječenih alkoholičara. Pri kraju diskusije, dr. Darko Breitenfeld uputio je poziv za sudjelovanje na znanstvenim skupovima posvećenim prevenciji i liječenju alkoholizma u Kairu i Trstu.