STEČENI MOTIVI (Iz pera psihologa)

Fiziološki nagoni su dio naše biološke baštine, pa su dakle urođeni i univerzalni. Međutim, reći da sva motivacija potječe iz urođenoga fiziološkog ustrojstva, ne pomaže nam razumjeti veliku ljestvicu ljudskih motiva, koji imaju malu ili nikakvu zamjetljivu vezu s urođenom fiziologijom. Korijene većine ljudske motivacije nalazimo u njegovu individualnom razvoju, u onome, što mu se tijekom života dogodilo. Učinci prošlih doživljaja registrirali su se u živčanom sustavu. Što dijete više raste to se njegovo fiziološki motivirano ponašanje sve više okreće prema socijalno primjenjivim izražajima. Njegovi načini zadovoljavanja su načini njegove obitelji i kulture kojoj pripada. Krajnji rezultat je individuuma nalaziti zadovoljavanje svojih fizioloških potreba u skladu s normama i običajima grupa, s kojima se on identificira.
Neki socijalno uvjetovani motivi nalaze se u svih normalnih ljudskih bića, bez obzira na rasu i kulturu.
To su zajednički socijalni motivi. Primjer takovih motiva je želja za druženjem (motiv društvenosti). Svi organizmi, čija je egzistencija dugo ovisna o drugima su izgubljeni (smeteni) kada ih izoliramo. Čovjek je "animal social" ("društvena životinja"). Taj motiv nazivamo gregarnim, opća sklonost ljudi prema povezivanju i udruživanju u grupe (težnja pripadanja grupi i život u grupama). Mnogi su motivi ograničeni na neku kulturnu grupu. I u našoj kulturi većina ljudi ima nagon za priznanjem bilo koje vrste. To je motiv samopotvrde ili nadmoći, gospodarenja. Agresivnost je drugi motiv, koji je jak u gotovo svim društvima. Njega redovito izaziva frustracija. Postoje još neki zajednički socijalni motivi, koji variraju od grupe do grupe, od kulture do kulture. Mnogi motivi su znatno više osobniji od spomenutih socijalnih motiva. Njihovi su korijeni udaljeni i široko razbacani. Sklonost alkoholu i drogama jedan je oblik stečene motivacije, koja ima svu silovitost urođenih fizioloških nagona.