AIDS (od engleske kratice AIDS; francuska kratica je SIDA) jest sindrom stečene imunodeficijencije. Imuni sustav štiti ljudsko tijelo od bolesti. To zapravo znači da će čovjek obolio od AIDS-a oboljeti također od mnogih bolesti od kojih bi ga inače njegov imuni sustav lako obranio. Neka inače laka bolest, koju bi u normalnu stanju brzo prebolio, može za oboljeloga od AIDS-a biti smrtonosna.

AIDS uzrokuje virus nazvan HIV (humani imunodeilcijentni virus). Ne zna se pouzdano odakle je taj virus došao. Mnogi ljudi iz zapadnih zemalja koji su oboljeli od AIDS-a bili su homoseksualci, no i ostali ljudi mogu oboljeti od te opake bolesti. Bolest se razvija samo na nekim zaraženim osobama.

Kad u nečije tijelo prodru bilo kakvi virusi, njegove bijele krvne stanice stanu proizvoditi protutijela koja uništavaju viruse. Virus AIDS-a pak razara upravo te bijele krvne stanice. Tako se bolesnik ne može braniti od raznih infekcija.

Virus AIDS-a živi u tjelesnim tekućinama, kao što su sperma i krv. Dva su glavna načina prijenosa toga virusa s jedne osobe na drugu. Jedan je ulazak sjemena zaražena muškarca u tijelo njegova partnera (partnerice) za spolnoga čina.

Drugi je način ulazak krvi zaražene osobe u krv druge osobe. S toga su razloga narkomani koji se služe zajedničkim iglama za ubrizgavanje droge osobito pogibeljni kao prijenosnici AIDS-a.

Žene oboljele od AIDS-a mogu prenijeti virus na svoje nerođeno dijete tijekom trudnoće, zatim porodom te (vjerojatno) dojenjem.

Danas još nema lijeka protiv AIDS-a, iako se već dosta zna o virusu. Liječnici mogu ustanoviti je li netko zaražen AIDS-om ispitujući krv te osobe. U krvi zaražena čovjeka naći će se protutijela protiv HIV-a. Velik dio medicinskih istraživanja posvećen je potrazi za djelotvornijim lijekovima za oboljele od AIDS-a. Također se pokušava razviti i cjepivo koje bi ljude moglo učiniti otpornima na zarazu tom opakom bolešću. Dok ta istraživanja ne urode plodovima, liječnici savjetuju pučanstvu kako da ne oboli od AIDS-a.

Što manje netko ima spolnih partnera, to je manja vjerojatnost da će se zaraziti AIDS-om. To je najvažnija činjenica. Ako je partner određene osobe zaražen, pogibeljan je i vaginalni i analni i oralni spolni odnos. Uporaba prezervativa za spolnog odnosa (osobito sa spermicidom) može donekle smanjiti pogibelj.

Imajući na umu golemu pogibelj od zaraze krvnim putem, sve čime se buši koža mora biti prije uporabe sterilizirano. Odnosi se to i na pribor za bušenje ušiju te igle za tetoviranje i akupunkturu.

Narkomani koji za drogiranje koriste injekcije nikad ne smiju uporabiti tuđu iglu ako ne žele dobiti AIDS.
Nije mudro ni od koga posuđivati na uporabu britvu, britvicu ili brijaći aparat. Isto tako ni četkicu za zube, budući da mnogim ljudima desni pomalo krvare pri pranju zubiju.

U mnogim se zemljama, uključivši i našu, igle i injekcije koje se rabe u zdravstvene svrhe steriliziraju između jednog i drugoga pacijenta. Za svakoga se pak novoga dobrovoljnoga davaoca krvi rabi nova igla, a stara se baca. Krv koja se ima dati bolesniku transfuzijom prije uporabe se obvezno ispituje da se vidi nema li u njoj virusa AIDS-a. (Hrvatska je dapače, usprkos ratu, obustavila uvoz krvi i krvnih pripravaka iz zemalja u kojima se ne čini tako.)

Preneseno sa SSŠ "Blaž Juraj Trogiranin":

• Odgovori na učenička pitanja

• Odbaci (prvu) cigaretu

• Pušenje, alkohol, droge

• Opasan put u ovisnost

• Kako ublažiti stres?

• AIDS

Home