Vrlo često na sastancima kluba razgovaramo o tom famoznom recidivu. Kada članovima postavimo pitanje, zašto su to učinili, odgovori su otprilike slični. Neki naime izjavljuju kako im se to dogodilo kao posljedica njihova ponašanja koja nisu
uspjeli promijeniti, a neki pak vjeruju da je njihov recidiv izvan njihove kontrole, to jest da su ga učinili pod utjecajem društva i prijatelja. Što je od ovo dvoje prihvatljivije? Tako pišući ovaj prilog, u neformalnom razgovoru s mojom suprugom upitao sam je: zašto sam ja recidivirao. Odgovorila je kao iz topa - zato što ti se pilo!!.
Koliko je moja supruga blizu odgovora i je li zaista tako, vidjet ćemo.
Karakteristični odgovori o recidivu najčešće su:
-
Upao sam u recidiv
-
Dogodio mi se recidiv
-
Napravio sam pogrešku (recidiv)
-
Našao sam se u društvu i, eto, slučajno se dogodilo
-
Ne mogu objasniti zašto mi se dogodio recidiv
Događa li se recidiv, upada u njega, griješi, ili se slučajno učini?
Ne mogu odgovoriti ni na jedno pitanje, ali kako ne volim govoriti o tuđim recidivima, govorit ću o svojima jer sam ih i ja imao nekoliko. U mojim višekratnim liječenjima (bolje reči boravcima) moje primisli uvijek su bile vrlo blizu recidivu. Zašto kada sam sve naučio o alkoholizmu i posljedicama uzrokovanim tom bolešću. Izvanredno sam poštovao sva terapijska pravila, bio sam jedan od pacijenata kome se moglo vjerovati u uspjeh, a moje misli bile su uvijek usmjerene na recidiv. Vjerovao sam kako ću se dobro fizički oporaviti da mogu dalje nastaviti piti. Zamislite, nakon prvog liječenja otišao sam
uvjeren "kako sam tek sada naučio kako treba piti".
Nakon niza mojih neuspješnih liječenja pomno sam isplanirao svaki svoj recidiv. Pijenje plivadona umjesto
tetidisa, nedolaženje na klub, kontrolne preglede, obiteljske terapije sve su to bile pripreme za ponovno pijenje. Uspijevao sam uvijek vješto obmanuti svoju suprugu, izmanipulirati moju doktoricu opće prakse, moje rukovoditelje u poduzeću i sve oko sebe.
Naravno, najviše su se mom recidivu veselili moji "prijatelji". Dakle, svaki sam recidiv uredno isplanirao pa tako ne prihvaćam gore navedene odgovore o nekoj pogrešci ili slučajnosti. Moram se svakako složiti s mojom suprugom, da sam recidivirao iz jednog jedinog razloga, zato što mi se pilo.
Što je ovoj mojoj kratkoj ispovijesti nedostajalo?
Odluka! Naravno, odluka, jer sve što mi se događalo, smatrao sam zafrkancijom. Pa tko je taj koji će mi reći da sa 42. godine više nikada ne smijem piti. Pa to su obične ludosti. Poigravao sam se sa svojom obitelji, svojim zdravljem i konačno i svojim životom. Onda je došlo do promjene serve kako se kaže.
Život se počeo poigravati sa mnom. Izgubio sam posao, zdravlje mi se ozbiljno narušilo, supruga me napustila. I kako to već biva, sada sam počeo ozbiljno razmišljati o odluci kako dalje? Donijeti čvrstu odluku, pošteno razmisliti o svojoj vlastitoj odgovornosti, veliki je zalog za novi život.
Tako o mojoj odluci i sada uspješnoj petogodišnjoj apstinenciji nekom drugom prigodom. Samo bih poručio mojim prijateljima da prije recidiva morate učiniti barem desetak svjesnih radnji, a isto toliko puta možete reći NE!
