Nijedna bolest nije ravna alkoholizmu

Ljudi koji su u životu nesigurni, prolaze nezapaženo, nemaju motiva za dokazivanjem, često ne znaju što bi činili, pa uzimaju alkohol. Oni u alkoholu utapaju svoj jad i čemer kao što se utapaju neplivači bačeni u vodu. Ljudi koji su češće pod utjecajem alkohola, osjećaju se dobro i zadovoljno, misleći da su riješili sve svoje probleme i nedostatke. To je samo osjećaj ugode koji vrlo kratko traje. Kada se čovjek otrijezni, opet je onako jedan i malen pod zvijezdama, koje ga prate i koje su odredile njegovu sudbinu.

Kad je čovjek zdrava razuma, kad se počinje osjećati nepotrebnim, u njemu se javlja ideja i slika njegova idealnog svijeta. On u tome svijetu izgleda onako kako je sebe zamislio: bez problema, nedostataka, tuđih kritika. On uz pomoć svog (ne)prijatelja ulazi u taj svijet i na krilima tog crnog leptira polako ulijeće i vrlo se teško vraća iz njega. Iz dana u dan, njegov svijet je sve razoreniji. U njemu vlada crnilo koje se je spojilo sa zlom i ne pušta ga od sebe. U tome svijetu često pušu vjetrovi velike snage, što ruše svu dobrotu i volju za životom. Tamo je stalno noć, nema sunca, duge, smijeha ni šarenih leptira. Taj leptir živi dulje od običnih leptira. Ljudi koji nose tog leptira u sebi, moraju ga ubiti, da bi stvorili novi pogled na život.

Alkohol je iza sebe ostavio i vrijedan trag. Riječ je o pojedincima, kojih je jako malo. To su veliki pisci, glazbenici i drugi umjetnici, koji su svoja najveća i najvrednija djela stvorili dok su bili u alkoholiziranom stanju.

Nakon dužeg uzimanja, alkohol ulazi u naviku i potrebu. Navike se još nekako i možemo riješiti, ali potrebe malo teže. 

Kao što kaže E. A. Poe: "Nijedna bolest nije ravna alkoholizmu." (a on je umro od posljedica teškog alkoholizma), kada je čovjek pri svijesti, jednim dijelom shvaća da je rob svome gospodaru. Ljudi koji uzimaju alkohol, žive previše hedonistički. U njima se javlja konflikt istovremenog odbijanja i privlačenja, ali je privlačenje jače pa dolazi do poraza one zdrave polovice koja naginje k onome što bi bilo prihvatljivo za društvo. On živi samo za ono od čega će umrijeti. Od alkoholne ovisnosti teško se je izliječiti. Ljudi koji se ne izliječe, kasnije pate mnogo više nego u početku. Patnja nije dobrodošla, pa bi bilo dobro da ubiju svoju patnju.

Živjeti znači umirati. Svakog sata, minute, sekunde sve smo bliži kraju i svi ćemo proći kroz vrata koja nas iz dana u dan sve glasnije zovu. Ljudi koji uzimaju alkohol, taj put si skraćuju, ali i otežavaju. Kada bi znali što čine, da ubijaju sebe u sebi, malo bi bolje razmislili o tome što čine i kamo ih to vodi. Ali, to nije jednostavno, jer njima duša umire prije tijela i oni su već na ovom svijetu mrtvi. Spasa nema, ako se na vrijeme ne osvijeste i ne shvate što rade. Ali, oni se sami sigurno neće osvijestiti, jer onda ne bi bilo te bolesti koja uzima sve što nema jaki ego.

Copyright 2000  Webmaster&Design:


moravek.org