ZAR DOISTA NIKADA VIŠE NEĆU PITI UMJERENO?
Liječim se od alkoholne bolesti u Kliničkoj bolnici "Sestre milosrdnice", u vikend programu, uz rad, duže od dva mjeseca. Ovo liječenje mi je drugo, jer sam u desetom mjesecu 1994. godine u istoj bolnici prošao program liječenja u dnevnoj bolnici.U mojoj grupi se liječi deset obitelji. Svaki od nas ima različita gledanja na svoju bolest, drugačije je doživljava i nosi se s njom. Ipak, neka pitanja koja se nameću alkoholičaru zajednička su svima.
Zar doista više nikada neću moći umjereno piti? Sigurno je jedno pitanje od onih na koje svatko traži odgovor.
I pored toga što je odgovor znan i jedini, dokazan znanstveno i provjeren na bezbroj primjera u životu, a glasi: ne nikada više, ono je i dalje predmet naših preispitivanja, koja, nažalost, završe uvijek loše po alkoholičara, recidivima i ponovnim liječenjima.
Američki profesor Jellinek, istražujući razvoj alkoholne bolesti, utvrdio je da se ona razvija kroz nekoliko faza, što je zorno prikazano shemom.
Gdje se ja i članovi moje grupe možemo naći na toj shemi?
Nedvojbeno smo svi u fazi alkoholne bolesti s tendencijom prema ireverzibilnoj fazi (padu tolerancije).
S ovim mojim zaključkom vjerojatno se ne bi složili mnogi članovi grupe, jer im je obrambeni stav još uvijek suviše jak i ne dopušta im uistinu stvarno prihvatiti fazu svoje bolesti.
Što prije saznamo sve o našoj bolesti i neupitno prihvatimo naučeno, lakše ćemo održati apstinenciju od pijenja alkohola, koja je uvjet bez kojega za nas nema novog, zdravijeg i kvalitetnijeg življenja, a što si tako silno želimo sami, kao i svi nama dragi i potrebni ljudi.
Odrediti svoje mjesto na shemi profesora Jellineka korak je dalje, koji nas približava definitivnom uvjerenju da za nas alkoholičare nema više pijenja alkohola.
Kada tu činjenicu prihvatimo bez ostatka, i pitanje s početka ovog malog promišljanja postat će bezpredmetno.
moravek.org |