Up Back Next

Nove Knjige: ZORA IZNAD PONORA

Nenad Valentin Borozan   

 

RIJEČ O KNJIZI "ZORA IZNAD PONORA" NADE MATOVIĆ IZGOVORENA NA PREDSTAVLJANJU U FRANJEVAČKOJ GALERIJI ' U ŠIROKOM BRIJEGU, 29. LISTOPADA 1999, GODINE

Riječ, počesto jedna ali spasonosna može pomoći čovjeku u posebitu stanju. A riječ; ili cijeli razgovor o onome što ga opterećuje ili traži odgovora, dakako još i više. I tko zna koliko je ljudskih sudbina u one svjetlije obzore povela topla, ljudska rečenica ili tako potrebiti razgovor i savjet, Na tom tragu domišljam temeljni ozračaj što mi ga je podarila knjiga "Zora iznad ponora" Nade Matović, koju je prije nekoliko tjedana objelodanila Zajednica klubova liječenih alkoholičara Hercegovačko-neretvanske županije "Profesor Vladimir Hudolin" Mostar.

Riječ je o uradku što je ponudio tek dio onoga, što je dugogodišnje iskustvo autorice uzelo iz zbilje: pomoći ljudima koje je alkohol i droga odvela put ponora. Recenzenti su Jakov Bubalo, prim. dr. Darko Breitenfeld i psiholog Gari Pavković. Njihovi tekstovi koji govore o knjizi koja je udomila sociodrame, socioigrokaze ili dramske tvorbe, kako ih sami slove, objavljeni su na koncu i razlažu njezine temeljnice kao znatan prinos terapijskome djelovanju u liječenju alkoholičara i onih koji. su :posegnuli za drogom.

Autorica Nada Matović uvrstila je šest ostvarenja: "Zora iznad ponora", "Mama, pomozi mi", "Alkoholna ljubomora", "Delirij", "Možeš, ako hoćeš" i "Suđenje Konjaku Sotonoviću", koje je ponajprije iznjedrilo život a njezino bogato iskustvo rada s ovisnicima, opetujem, prepoznalo kao poticajno gradivo koje može imati učinka kada se uobliči u dramske tvorbe i predoči bilo igrom, dakle postavljanjem na scenu, bilo čitanjem onima koje smo spomenuli ili ako oni sami posegnu za takvim sadržajem.

Prvi uradak "Zora iznad prozora" otkriva pravu dramu u obitelji s poremećenim bračnim odnosima. Nizanjem negostoljubne zbilje doznajemo kako je otac zanemario obitelj i odlazi ljubavnici njegovi sinovi na putu su postati ovisnici o drogi, a majka u svojem razočarenju i teškom vrtlogu, izvan uloge u obitelji. Čovjek se naprosto mora upitati, ima li uopće izlaza. Ima, odgovara iskustvo. Zauzimanjem majke obitelj se iz ponora vraća u normalnije tijekove: obiteljskom životu, obvezama i gradnji novih odnosa. Spasila ih je odlučnost za promjenu, stručnna pomoć i rad u skupini. Tako je i sa ostalim uradcima, ulomcima zbilje. Uza sve čitatelj, bio ovisnikom ili ne, upitati će se koliko je i on na pravom putu, koliko poznaje svoje dijete, i vidi li što treba vidjeti, ili samo onu idealnu sliku, te njezinu nazočnost drži nečim prolaznim. Ili pak višegodišnje razdoblje u kojem otac pije i stalnim izgredima nedostojnim čovjeka dovodi u upit obitelj.

Iz socioigrokaza ponajprije govori gorki život, potom praktično daje naputak što i kako uraditi, ali i odlučnost onih koji su se uhvatili u koštac s problemima. A mnogi su kazali i zapisali kako je od svih ratova najteži onaj obiteljski. Dijalozi između sudionika ili likova najčešće su kratki, a kada su nešto dulji onda se njima razlaže stanje, njegova bit i odnos. Osim u nekoliko prigoda gdje se brzo prenose stanja, odnosno radnja, sve bi se moglo bez posebnih dorada postaviti na scenu. Sam tekst, u bilo kojem od šest socioigrokaza, počiva na već spomenutoj zbilji, pa razotkriva, ovisnicima dakako, kada su u trijeznom stanju, kako su smiješni njihovi razlozi i opravdanja posezanja za čašom alkohola, odnosno bocom. Razgolićuje se njihovo samozavaravanje a na drugoj strani, kada je riječ o posrnuloj djeci, razvidno je kako stanje u obitelji, roditeljske trzavice ili nepodnošljivost zajedničkog života dijete okreće putu u porok. Bez roditeljske skrbi, posebice u naponu razvitka, ono često bolno živi zbilju i ne zna brojne odgovore. Bez roditeljskoga oslonca, blizina postaje daljina, a izazovi života opravdani put u bijeg, u zaborav, ako ne u alkohol, a ono u još teže - drogu. A gdje je droga tu je već prijestup i dakako kucaj na vrata ovisnosti i smrti.

Zato je knjiga "Zora iznad ponora" autorice Nade Matović dobrodošla i mnogima će otvoriti oči, nekima biti utjeha, ali i naputak, kako dalje. Opet, neke će navesti na osobnu obiteljsku inventuru, je li sve kako treba. Potaknut će zasigurno nesigurne i naputiti ih da, zbog pomoći, pokucaju na prava vrata. Ali, uza sve u rješavanju problema oca ili djeteta, treba biti uključena obitelj, koja će dati potporu i narisati novu sliku života ili povratiti stari odnošaj. Iako će autorica reći kako nije književnica, ipak uvršteni uradci kazuju kako je imala osjećaj prevesti ih iz zbilje u knjigu, a što je najvažnije, s uvjerenjem u uspješan ishod, na tragu iskustva, dakako. Uostalom sam naslov knjige najzornije je na tragu iskustva, dakako. Uostalom sam naslov knjige najzornije govori. A osobni primjer autorice, posebice. I u najtežim danima rata ostala je raditi, koliko s najmlađima, toliko i s onima koji su mislili kako za njih nema novog dana i drugačijeg života izvan tjeskobnih zidova gostionica i uvijek istog mučnog scenarija svednevnice.

Gorki humor i zvonka ikavica, kojom je napisana većina socioigrokaza, samo potiču autentičnost, te je očekivati kako će klubovi liječenih alkoholičara, na terapijskim sastancima u skupinama, dakle od zgode do zgode, ozvučiti stranice knjige i time prinijeti zornom presliku zbilje, skidanju ovisnikovih zabluda i samozavaravanja. Poželimo zato što više zora iznad ponora.

Knjiga je tiskana u nakladi Zajednice klubova liječenih alkoholičara Hercegovačko-neretvanske županije ''Prof.Vladimir Hudolin'' u Mostaru 1999. g.

Može se naručiti na telefon autorice 00 387 88 310-925.

  

Top
Copyright 2000
 Webmaster&Design:


moravek.org