JANKOMIR I JA

Istina je katkad ružna, zato i nema iza sebe previše obožavatelja. Moja istina je - ja sam alkoholičarka. Strah od bolesti, neimaštine i gubitak najvrjednijeg ljudskog bića u životu, mog djeteta dovelo me do Četvrtog odjela Psihijatrijske bolnice u Jankomiru.

Tijekom svog života često sam čula riječ "Jankomir" i svaki sam put pomislila: " Pa to je ludnica" i što ja imam tamo raditi? pa ja ne spadam u ludnicu ako pijem!" Kad sam dolazila, bilo me je sram ljudi koji me promatraju. Kad sam stigla, shvatila sam da nije onako kako sam mislila. Promatrajući ljude i razgovarajući sa njima, došla sam do saznanja da se ovdje liječe ljudi različitog statusa i obrazovanja, a zajednički nam je samo alkohol. Timski rad s terapeutima u ovoj ustanovi, po mom mišljenju, daje jako dobre rezultate. Oni su vidljivi u broju liječenih alkoholičara koji dolaze na kontrole i obiteljske terapije, iako neki od njih apstiniraju deset pa i više godina.

U prijašnjim liječenjima sam naučila puno, ali mi to nije pomoglo da se dugotrajno održim u apstinenciji. Sada želim što više upotpuniti svoje znanje, pa se aktivno uključujem u svakodnevne razgovore. Trebam ponovo naučiti govoriti istinu, što tijekom ovih posljednjih godina nisam činila zbog alkohola. Također želim suradnju i podršku mojih roditelja, koji su bitan činitelj u mom životu.

U ovakvom okruženju sve više sam optimist u uspješnosti svog daljnjeg liječenja i htijenja.
Jer apstinencija je umjetnost, kao i život u kojem živimo.

Copyright 2000  Webmaster&Design:


moravek.org