Alkohol u očima vjerskih zajednica

KRŠČANSKA KATOLIČKA CRKVA

Katolički pogled na alkoholna pića, i ostale tvari koje mogu uzrokovati stanje ovisnosti, temelji se na religijskoj baštini židovsko-kršćanske tradicije. Prema Bibliji vino je Božji dar kao i svi plodovi zemlje, ulazi u svakodnevnu hranu, simbol je prijateljstva, ljubavi i radosti, razvedruje srce čovječje (Pnz 8,8; 11,14; 1Ljet 12,41; Ps 104), ali može voditi u pijanstvo, idolopoklonstvo (Jr 51,7; Otk 17,2). Vino je jedan od elemenata židovskih žrtvenih prinosa, dio je svečane pashalne večere. Sam Isus slavio je pashalnu gozbu i pio vino, mladencima u Kani čudom vodu pretvara u vino (Iv. 2,1-11), uz kruh uključuje vino u novozavjetni sakrament Euharistije (Mt 26,26-29; 1 Kor 11,25), koja je ujedno simbol eshatološke gozbe (Lk 22, 18.30). Neumjerenost u vinu, pijanstvo, izlaže čovjeka ruglu i sramoti, pijan čovjek gubi obraz, vlast nad sobom, zaboravlja naum Božji (Iz 5,12), nagrđuje u sebi sliku Božju, napuša potrebnu budnost i put spasenja, ostaje izvan gozbe kraljevstva nebeskog (Mt 24,45-51; 1 Kor 5,11).

Na temelju svetopisamskih poruka razvija se teološka misao. Temeljna je zasada peta zapovijed Dekaloga "Ne ubij" (Izl 20,13; Pnz 5,17; Izl 23,7), koja u svom pozitivnom izričaju zvuči: poštuj, čuvaj, unapređuj život. S religioznog stanovišta gledano, zloporaba alkohola u izravnom je i nepomirljivom sukobu s petom zapovjedi Dekaloga, a pod određenim vidicima i sa svih deset zapovijedi. Zloporaba alkohola zločin je protiv osobnog zdravlja i života; ubija i tijelo i duh, razarajući zanimanje za više vrednote, za školu, za odgoj, za poštivanje sebe i drugih. Budući da alkohol ulazi u krv, a ona prožima sve organe i sve stanice, nema organa ili funkcije koji ne bi bili zahvaćeni razornim djelovanjem alkohola. Najviše šteti središnjim živčanom sustavu. Pogađa sve funkcije: od sjetilnih preko intelektualnih do afektivnih, cijelu osobnost. To je zločin protiv osobne, pojedinačne i društvene pravednosti, počevši od one obiteljske. Tvarnoduhovne štete su nemjerljive: smanjena radna sposobnost, povrede na radu, u prometu, i opći porast kriminala. Stvara rijeku boli i patnja sebi i svojim bližnjima.

Pod vidikom moralne odgovornosti, teška zloupotreba alkohola može se okvalificirati kao težak čin protiv zdravlja i protiv života. U konkretnom slučaju potrebno je svratiti pozornost na pitanje, koliko je dotična osoba krivac a koliko bolesnik, kojega treba liječiti. Na subjektivnom području, u savjesti pojedinca, pitanje težine odgovornosti i grijeha ovisi o razini moralne zrelosti - svijesti i slobode, moralne jakosti dotične osobe. Moralna zrelost i jakost pojedinca plod je osobnog moralnog rasta, stečenih kreposti, ali i drugih uvjetovanosti, kao što su: obiteljski odgoj, društveni običaj, propaganda alkohola u javnosti, nezdrave okolnosti života, frustracije, nedostatak životno važnih vrijednosti, gubitak smisla života.Za razliku od nekih drugih opojnih tvari, umjerena upotreba alkohola redovito ne uzrokuje bolest ovisnosti. Kad je ovisnost stvorena, jedini je lijek, kako pokazuje iskustvo, potpuno odreknuće od svakog alkohola. Kako u upotrebi tako i u odricanju od alkohola, svima treba ravnati krepost umjerenosti, razboritost i ljubav. Svaki je čovjek dužan trajno održavati svoje tjelesne i duševne sile u optimalnom stanju, kako bi uvijek bio spreman odgovoriti na Božji poziv, te prihvatiti i ispuniti Božje poslanje.

I Kor. 5, 11
Naprotiv, pisao sam vam da se ne družite, s onima koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbilnik. S takvima ni jesti!

Iz 5, 12
Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

 Copyright  1997, 2000     Webmaster&Design:
moravek.org
info@moravek.org