RIJEČ UREDNICE | 61

Mr.sc.dr.Vesna Golik-Gruber

Poštovani čitatelji!

Ovaj broj Alkohološkog glasnika posvećen je stavovima vjerskih zajednica o pijenju i alkoholizmu. Ostvaren je u suradnji s gostom urednikom gosp. Ivanom Prpićem, koordinatorom za vjerske zajednice Odbora za oslobađanje Zagreba od pušačkog dima, te mu ovom prigodom zahvaljujemo. Zahvaljujemo se i crkvenim velikodostojnicima koji su napisali priloge specijalno za naš časopis.

Uvjerena sam da će ovaj broj Alkohološkog glasnika svojom tematikom pobuditi veliko zanimanje čitatelja, budući se nije do sada o toj veoma važnoj sferi ljudske duhovnosti nije pisalo.

Vraćanje vjerskim i istinskim ljudskim vrijednostima veoma pomaže u liječenju i rehabilitaciji alkoholičara. Mnogi se alkoholičari po prestanku pijenja vraćaju svojoj vjeri i tako nalaze izgubljeni smisao života.

Okretanje spiritualnoj (duhovnoj ) sferi kroz traganje za novom kvalitetom života i odnosa u obitelji i šire (socijalna ekologija), njegovanje razumijevanja, ljubavi, međusobne podrške, a time i samozaštite i samopomoći, te uzajamne zaštite i uzajamne pomoći na očuvanju apstinencije i unaprjeđivanju duševnog zdravlja, svrha je klubova liječenih alkoholičara. Cilj je klubova liječenih alkoholičara unaprjeđivanje međusobnih odnosa i život dostojan čovjeka, u zajedništvu i uz toleranciju i poštivanje, te prihvaćanje svih različitosti drugih jedinki i miroljubiva koegzistencija ( suživot).

O uvođenju antropološke spiritualnosti (duhovnosti) u klubove liječenih alkoholičara govorio je i pisao prof. dr.Vladimir Hudolin tijekom posljednjih godina svojega života. Za njega spiritualnost znači cjelokupnost karakteristika ljudskog ponašanja, preneseno u filo- i ontogenezi. O spiritualnosti se uveliko počelo raspravljati u talijanskim klubovima liječenih alkoholičara, a održana su u Assiziju i tri kongresa. Prof. Hudolin je uvijek isticao potrebu stalnog sazrijevanja i rasta pojedinaca u klubovima, a i samih klubova. Nije dovoljno samo uspostaviti apstinenciju, jer ako se ne nastavi rast i razvoj jedinke i obitelji, život može ostati trajna patnja.

Danas, kada su vjerske zajednice dobile svoje zasluženo mjesto u društvu, čini se da su i u našim klubovima liječenih alkoholičara sazorile prilike i došlo je vrijeme da počnemo razmišljati o uvođenju antropološke spiritualnosti u klubove, a posebno njene vjerske dimenzije.

Antropološka spiritualnost ne odnosi se samo na religijski ( vjerski) aspekt, već puno šire, na sve njene aspekte: religijske, kulturne, ekonomske, političke, egzistencijalne, socijalne, emocionalne, itd.. Svaki od aspekata spiritualnosti multidimenzionalan je i govorimo o multidimenzionalnosti ljudske spiritualnosti, odnosno poremećaja i patnji koji se mogu javiti, kao npr. kompleksnih poremećaja vezanih uz alkoholizam.

Potrebno je da djelatnici u klubu i ostali članovi kluba empatijski ( sposobnošću uživljavanja) osjete spiritualne poteškoće i potaknu pojedince na verbalizaciju istih, uz puno razumijevanje, podršku, solidarnost i konkretnu pomoć. Da bi se mogli uživjeti u probleme drugih osoba, potrebno je izgraditi situaciju razumijevanja i prihvaćanja drugih jedinki u svoj njezinoj različitosti ( vjerskoj, političkoj, kulturnoj, ekonomskoj i drugoj), uz uvažavanje psihičkog poremećaja i problema ponašanja, odnosno poštivanje njegove osobnosti. Tek tada se otvara mogućnost za promjenu, rast i razvoj te jedinke, ili obiteljskog sustava.

Pri tom se klub ne bi smio baviti samo jednim odvojenim aspektom. Ne smije dominirati politička, religiozna ili socijalna ideologija. Potrebno je stvoriti situaciju u kojoj svi mogu naći vlastite odgovore, gdje mogu razvijati vlastiti spiritualni identitet (duhovnost) u međudjelovanju s ostalima, bez obzira na njihovu individualnu različitost, te stvarati situaciju suživota i poštivanja ljudske osobnosti, a mora se predvidjeti i socijalna pravda, o kojoj se tako malo govori.

Postupak izmjene načina života u višeobiteljskoj skupini, u klubu liječenih alkoholičara, zahtijeva veliki trud i stalnu edukaciju. Naši su klubovi na različitom stupnju razvitka i zrelosti, od onih u kojima se empatijski osjećaju i prorađuju najdublje patnje i poteškoće pojedinaca, dakle gaji se antropološka spiritualnost, do onih u kojima se tek formalno provodi kontrola i podrška u održavanju apstinencije. U klubovima u kojima se ulaže stalni i veliki napor u edukaciji putem seminara, simpozija, sastanaka i supervizija, te čitanjem stručne literature, odnosno tiska, a također i raznim oblicima izvanklupskih rekreacijskih aktivnosti, bitno je poboljšana kvaliteta rada kluba.

Potreba za novom kvalitetom, možemo reći za uvođenjem antropološke spiritualnosti, u našim se klubovima liječenih alkoholičara zadnjih godina spontano očitovala, te je osnovana i posebna udruga za unaprjeđivanje obiteljskog života "Petkom u pet", gdje se kontinuirano uspješno prorađuju pojedini spiritualni aspekti.

Međutim, antropološkoj spiritualnosti treba posvetiti pažnju u redovnom radu svih klubova. Antropološku spiritualnost treba uvoditi i u programe edukacije, kako stručnih i dostručnih djelatnika, tako i liječenih alkoholičara i njihovih obitelji.

Proces postupka promjene, rasta i dozrijevanja pojedinaca i višeobiteljskih skupina u klubu ne bi se trebao odvijati spontano, već bi se trebale poduzimati mjere koje bi taj proces stimulirale i katalizirale. Doduše, mali broj pojedinaca i obitelji nakon što postignu apstinenciju, mogu nastaviti rast i dozrijevanje, osobno i obiteljskog sustava. Najveći broj ljudi to bez podrške višeobiteljske skupine, kao što je klub liječenih alkoholičara, ne može, te ako i ne recidiviraju, njihov život ostaje trajna patnja, jer nisu riješili svoje spiritualne i egzistencijalne probleme.

Ako u klubu duhovna patnja ostane neuočena i nerazriješena, a čuvamo samo apstinenciju, možemo u klubu imati tzv. suhe alkoholičare. Možemo govoriti i o suhom alkoholizmu čitavog kluba, ako isti stagnira, zatvara se u svoje okvire, bavi sam sa sobom, bez razmjene s drugim klubovima i unutar lokalne zajednice u kojoj djeluje. Klub treba široko djelovati u svom socijalnom ekološkom sustavu ( sustavu lokalne zajednice), odnosno treba postati otvoren sustav, jer jedino tako moguć je pravilan razvoj i rast kluba, također i njegovih jedinki.

Naš je čovjek, koji se u eri tehnološke revolucije našao u egzistencijalnom vakuumu i, zbog dugog razdoblja socijalkomunizma, izgubljenih spiritualnih religijskih (duhovnih vjerskih) vrijednosti, alijeniran (otuđen), na vjetrometini, nezaštićen, izložen najrazličitijim negativnim utjecajima, često pribjegava upotrebi psihoaktivnih sredstava, među kojima je i alkohol.

Pod utjecajem ekonomskih, tehnoloških i političkih promjena dolazi do potrebe duhovne obnove i promjene ponašanja pojedinaca, obitelji i društva u socijalnom-ekološkom sustavu (društvenom okruženju). Ta promjena nije samo specifična za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja ili za poremećaje, npr. alkoholizam, već općenito za cjelokupnu ljudsku kulturu i samu antropološku spiritualnost. Bez promjene nema rasta i dozrijevanja. Promjena u alkohološkom smislu znači ne samo postizanje apstinencije, već puno šire - prihvaćanje novih oblika ponašanja i duhovnosti pod utjecajem i u skladu s promjenama i razvojem društva.

Nastupilo je vrijeme ekumenizma, ne samo u religijskom smislu, već u premordijalnom (prvotnom) smislu te riječi, onome koji pripada cijelom čovječanstvu, kako bi se spriječila svjetska ekološka katastrofa. Ekumenski pokret, prije svega pokret za ponovno sjedinjenje kršćana, koji je naročito došao do izražaja nakon II vatikanskog koncila, proteže se i na druge religije, pa čak i na ateiste. Neutralizacijom postojećih antagonizama ekumenizam pozitivno utječe na razvoj društva, na toleranciju i suživot među svim ljudima.

Vraćanje vjerskim i istinskim ljudskim vrijednostima veoma pomaže u liječenju i rehabilitaciji alkoholičara, te se mnogi alkoholičari po prestanku pijenja vraćaju svojoj vjeri i tako nalaze izgubljeni smisao života.

Mr.sc. dr. Vesna Golik-Gruber

Neka vas opije vino ljubavi Božje, a ne ono koje je otupili vaš um..