 
 |
NAJSRETNIJA ŽENA NA SVIJETUUdruga liječenih alkoholičara Krapina
Ponovno sam se rodila i počela novi život 10. veljače l998. godine, po izlasku iz Kliničke bolnice '' Sestre milosrdnice'' u Zagrebu, nakon niza godina patnje i liječenja od depresije. Teško stanje ublaživala sam prvo povremenim, a od l995. godine, kad sam otišla u invalidsku mirovinu i pojačanim pijenjem.
Pod prisilom sina i na nagovor snahe, a i sama primijetivši da tonem u alkohol i više ne mogu bez njega, otpremljena sam u Kliničku bolnicu ''Sestre milosrdnice''' u Zagreb i primljena na Odjel intenzivne njege.
Na nagovor doc. dr. Buljana, kojem se zahvaljujem i svoje obitelji, prešla sam nakon nekoliko dana na Odjel za alkoholizam. Od prve terapije u meni se rodila želja da se tog zla riješim. Uz pomoć stručnog osoblja, naročito dr. Mire Pehar, koju sam doživjela kao drugu majku, nastavila sam liječenje. Njezin pristup bolesniku i želja da mu se pomogne, jako me se dojmio. Veliko joj hvala.
Od moga liječenja prošla je godina dana. Živim novim životom na svoje zadovoljstvo i zadovoljstvo čitave obitelji, koja mi je bila i još uvijek je od velike pomoći. Više nemam zdravstvenih problema vezanih uz alkoholizam. Sada san vesela i zadovoljna.. Nije istina da čovjek u društvu bez alkohola ne može biti veseo.
Dala bih savjet svim alkoholičarima da potraže pomoć i ne čekaju da razore svoju obitelj, razbole se, ili budu prisilno odvedeni na liječenje.
Za vrijeme liječenja u bolnici počela sam odlaziti na sastanke Udruge liječenih alkoholičara u Krapini u pratnji svog supruga, koji mi je bio velika podrška i na obiteljskim terapijama u bolnici. Poručujem svim obiteljima, iz osobnog iskustva, da je obiteljska terapija uz odluku samog bolesnika i te kako važna. Udrugu pohađamo godinu dana bez ijednog izostanka.
Na sastancima udruge, utorkom od petnaest sati, u nazočnosti dr. Numana Husjđinovića, neuropsihijatra, razmjenjujemo iskustva i pomažemo jedni drugima. Dr. Husejđinović ima puno razumijevanja za nas apstinente, ali i za recidiviste. Kada se dogodi da član udruge dođe pijan, uputimo ga na lijep način ponovno na daljnju apstinenciju. Pojedini članovi odustaju, no većina ih se spasi.
Kada sam ja došla u grupi je bila samo jedna žena. Zbog toga nisam odustala. Sada nas ima mnogo više. Podrška obitelji osigurava uspješnu apstinenciju, to je jasno uočljivo u našoj udruzi. U udrugu mogu dolaziti i osobe koje ne piju, a osamljene su i žele se družiti.
Mnogi alkoholičari u početku liječenja na predstavljanju i upoznavanju, bilo u bolnici, bilo u udruzi liječenih alkoholičara, poriču svoj alkoholizam i probleme. Uspjeha ima jedino ako se prizna istina. Mi, liječeni alkholičari, svi smo počeli od jedne čaše. Netko je pio više, netko manje, a takav nam je odnos i prema apstinenciji. Ja nisam bila u recidivi, no po slušanju drugih, recidivistima je teže svladati alkoholizam.
Svaki ''Alkohološki glasnik'' pročitam od prve do zadnje stranice i još uvijek učim iz njega. Slušam svakog ponedjeljka na drugom programu Hrvatskog radija emisiju Vi i vaše zdravlje, što mi također koristi u apstinenciji. Mogla bih još puno toga napisati ali neka pišu i drugi. Završit ću svoje pisanje pjesmom :
Hvala Bogu, bez alkohola prođe dan,
  moravek.org |
