 
 |
SA SASTANKA SUPRUGA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA OPĆINE SUSEDGRAD
Podrška članova obitelji igra veliku ulogu u rehabilitaciji i resocijalizaciji liječenog alkoholičara. Razumjeti faze kroz koje se prolazi u toku liječenja podjednako je važno kako za apstinenta tako i za članove obitelji, ponajprije supruge.
Treba shvatiti da je alkoholizam bolest koja pogađa sve članove obitelji, te da se komunikacija između supružnika može ponovo uspostaviti samo ako oba partnera to iskreno žele i ako rade na sebi .
U tom smislu, dana 23. travnja 1999. godine u 17 sati u prostorijama mjesne samouprave Donje Vrapče, gđa. Ana Štimac, dipl. soc. radnica, organizirala je druženje supruga liječenih alkoholičara. radu je sudjelovala i studentica socijalnog rada Anita Jagušt.
Bile su pozvane i supruge koje u svojoj obitelji imaju problema prouzročenih ovisnošću o alkoholu, a suprug još nije svjestan svoje ovisnosti. Na žalost, te supruge se nisu odazvale, što nam je još jednom potvrdilo da je alkoholizam teška bolest i da situacija u obitelji treba sazrijeti kako bi se krenulo na liječenje. Potrebno je veoma puno volje i truda obiju strana da bi se prekinuo "začarani krug".
Razgovor su započele supruge dugogodišnjih apstinenata, a ubrzo su se uključile i ostale. Sve smo govorile o svojim iskustvima tijekom mjeseci ili godina života u apstinenciji.
Na početku smo bile presretne što je uopće došlo do otrježnjenja. Suprug je imao svoj dio za rješavanje. No ubrzo su mnoge od nas shvatile da neizbježno moraju raditi na sebi kako bi naučile ponovno živjeti s mužem koji je trijezan i komu nije nimalo lako odžavati apstinenciju. Trebale smo shvatiti da suprug sada više nije "dežurni krivac" za sve naše probleme. On je trijezna i odgovorna osoba, no vrlo ranjiva. Zato mu treba pokazati kako cijenimo njegovu odluku da krene s liječenjem i poštujemo njegove osjećaje i želje.
Takav rad na sebi bio nam je najteži, s obzirom da je od nas zahtijevao puno truda. Najvažnije je bilo raščistiti sa sobom, sa svojim željama i očekivanjima. Kad smo izabrale očuvanje braka i obitelji, onda se i moramo ponašati u skladu s tim.
Kada dođe do recidiva, tijek liječenja se mijenja. U tom slučaju supruge i nakon nekoliko godina apstinencije još osjećaju strah i nelagodu.
Najteže im je ponovo uspostaviti povjerenje. Katkad su svoju nesigurnost izražavale neutemeljenom sumnjom u supruga. To je pogotovo teško prvih dana nove apstinencije. Uz stručnu pomoć gđe Štimac, trudile smo se pomoći jednoj mladoj supruzi čiji je suprug nakog godine dana apstinencije recidivirao. Govoreći o sebi i o vlastitom iskustvu u takvoj situaciji, pokušale smo joj pomoći da sagleda svoj problem.
Razgovor se vodio tako da shvati kako alkoholizam nije moralna bolest i da ostavlja duboke posljedice na sve članove obitelji. Zato je neophodan veliki trud i radu na sebi kako bi vratila svoj mir i samopouzdanje. Tek nakon toga će biti u mogućnosti objektivno sagledati odnose u svojoj obitelji, razumjeti svog supruga i biti bolja majka.
Moj dojam jest da svaki uloženi trud na kraju urodi plodom. Lako je živjeti u braku u kojem možemo ponovo komunicirali i razgovarati, podijeliti radosti i tugu. Nema ništa ljepše nego kada se uspije ponovo uspostaviti skladan odnos, razumijevanje i povjerenje.   moravek.org |
