BUĐENJE

Višnja Č.
Psihijatrijska bolnica Jankomir, IV odjel

Moja djeca imaju divnu knjigu ''Mali princ'', koju bi trebali pročitati i svi odrasli.

Na svom putovanju mali princ dođe do pijanog čovjeka, pred kojim je bilo mnogo praznih boca i pita ga:
"Što radiš?".
Ovaj odgovori: "Sjedim i pijem.".
"Zašto piješ?", upita Mali princ.
"Da zaboravim." "
Što da zaboraviš?"
Ovaj odgovori: "Da sam tužan."
"A zašto si tužan?"
"Jer se sramim."
"A zašto se sramiš?"
"Zato jer pijem."

Začarani krug svima nama dobro poznat. I što iza toga? Pasti na dno i gušiti se, te smognuti puno, puno snage, izroniti i opet udahnuti život punim plućima.

Da se to meni počelo događati znam po jednoj vrlo važnoj stvari. Zaboravila sam se smijati. Dugo, dugo se nisam smijala, gotovo se i ne sjećam kad je to bilo zadnji put. I sada mi se to dogodilo.

Ponovo sam osjetila što znači iskreno, veselo i radosno se smijati.

Mislim da je to pravi početak na putu do mog ozdravljenja.

moravek.org