 |
IMAM SAMO NJEGA
Teško mi je uopće započeti članak o osobama koje su na prvo liječenje alkoholizma došle nakon 60-e godine starosti, jer moj otac se ubraja u tu skupinu. Njegovo prvo liječenje bilo je 1995. godine, u 61-oj godini života, a na nagovor direktora i uz prijetnju otkazom.
Pisati o alkoholizmu starije dobi teško je. Zašto? Zato, jer mi se stalno nameću pitanja na koja treba odgovoriti, da bi se razumio alkoholizam u toj dobi.
Trebamo se vratiti u vrijeme kada je taj alkoholizam započeo. Direktor je kod moga oca zakasnio najmanje 15 godina. Zašto? Zato što nije taj problem poznavao, niti pravilno razumio. Alkohol se u našem društvu počinje piti vrlo rano, često se nudi maloj djeci ''pa neće mu ništa biti ako si malo gucne''. Ne zna se da alkohol oštećuje vitalne organe u organizmu: mozak je oštećen u oko 90 posto alkoholičara, srce u oko 70 posto, jetra u oko 50 posto, spolne žlijezde u oko 85 posto, također i drugi organi. Mnogi se ljudi ne smatraju alkoholičarima, niti ih okolina takvima smatra. Kao da se alkoholizam može razviti od danas do sutra, također i oštećenja organa.
Većina alkoholičara pila je prvo umjereno, prigodno, a potom sve više i sve češće. Dio njih pio je zato što nisu znali rješavati životne probleme, te su bježali u alkohol. U takvu skupinu spadao je i moj otac, koji je počeo piti zbog teške majčine bolesti i pio je sve više, te se je na kraju u njega razvio alkoholizam i oštećenja organizma.
No, zašto je moj otac doživio više od šezdeset godina, dob u kojoj mnogi alkoholičari već umru? Zato, jer je po malo počeo piti tek nakon 35. godine.
Na žalost, moj otac se još uvijek nije uspio riješiti alkoholizma. Zašto? Možda zato što je na prvo liječenje došao pod pritiskom, ne priznajući svoj alkoholizam, ili zato što su kod njega već nastupila oštećenja.
Ja mu želim pomoći, jer sada, kad mi je majka umrla, imam samo njega i on mi je potreban.
 |
