 |
STARENJE
Prigodom Dana aktivnog starenja i tematski uz ovaj broj Alkohološkog glasnika, predstavljam vam knjigu Roberta Kastenbauma "Starenje".
Ovu sam knjigu prije nekoliko godina darovala svomu djedu za rođendan. Imao je tada 73 godine i dar mi se činio prikladnim. Iznenadila sam se kad je knjigu prihvatio s čuđenjem i nekakvom žalošću. Baka, koja je i inače interpretator u našoj obitelji, protumačila mi je da se djed uvrijedio na moje mišljenje o njemu kao o starom čovjeku. Njegovi osjećaji bili su iskreni i duboki, a takvi su ostali i kasnije, kad je, teško bolestan od srčane bolesti, odbijao živjeti drugačije nego punim životom, aktivno i potpuno.
Sa željom za kvalitetnijim odnosima i boljim razumijevanjem starijih ljudi, a uz sjećanje na svoga djeda, preporučujem svima da pročitaju ovu knjigu.
Prvo pitanje na koje ćete dobiti odgovor jest i najteže: Kad nastupa starost?
Zašto je šezdesetogodišnjak prestar za napredovanje u poslu a dvadesetogodišnjak premlad da bi preuzeo takve obveze? Za neke je aktivnosti, kao na primjer klizanje ili ritmika, djevojčica od trinaest godina pre stara, a za izlazak u grad nema dovoljno godina....Čovjek može biti star na više načina.
O starosti se može mnogo razmišljati. Zapravo, s godinama svi o tome sve više i više razmišljaju. Jer, star nitko ne želi biti. Koliko starim se Vi osjećate?
Bob ima 43 godine. Ima obitelj a autoritet i odgovornost na položaju direktora daju mu osjećaj da ima 55 godina. Ipak, na sportskim terenima vikendom još se osjeća poput mladića.
Bi li Vam se svidjelo da Vas nazivaju starim? Dobna diskriminacija je jednako tako opasna i neosnovana kao i rasizam i "spolni šovinizam". Odlazak u mirovinu kadkad se čini razumnim. Pitanje društvene koristi uvijek postoji. U društvu često žena ima bolji položaj kad je starija. Ona uživa veći ugled, ima veći utjecaj nego ikad prije i može mlađima povjeriti one poslove koje sama ne voli. U tom istom društvu ugled muškarca će biti najveći u ranom ili srednjem životnom dobu, ali će se smanjiti kad ga svrstaju u stare.
Funkcionalna dob donosi osvježavajuću alternativu. Pojedinac opravdano tvrdi da je toliko star kakvim se osjeća i toliko star prema onome što može raditi.
Vijek trajanja vještine i kreativnosti ograničen je samo sposobnošću stvaranja.
Granice starosti se pomiču. Prije 65 sada je 75 godina. Životni vijek je duži a i kvaliteta života je bolja. Star ne znači biti bolestan. Iako su neke bolesti posebno česte među starijima (artritis, reumatizam), slabiji vid i sluh, važno je na vrijeme primijetiti bolest i liječiti je, prije nego postane teret. Cilj kojem treba težiti je zdrava starost.
Moć shvaćanja pravog smisla riječi je sposobnost koja se povećava sa starošću.
Jedan od načina na koji se mladi mogu pobijediti je šah. Iskustvo i vještina važniji su od brzine i umnogome korisni izvor druženja .
Treba crpsti snagu iz prošlosti. Javljaju se sjećanja na uspjehe, preispituje se dosad postignuto."To su bili dani...." Ali, proces vrednovanja nije uvijek uspješan. Bilo je i neuspjeha. Žaljenja i ograničenja mogu prevagnuti nad uspjesima. Pojedinac se može osjećati izgubljenim i neutješnim.
Na taj način mogu se rasplinuti motivacija i pouzdanje za danji život.
Treba postaviti nove granice.
Oživljavanje prošlosti ipak je većinom pozitivno za starije ljude, iako se često kaže da "dosađuju pričama po sto puta istim". Ima više smisla u tom ponavljanju prošlosti nego što se to može činiti i, iako uspomene gube svoj vremenski okvir, sa sudjelovanjem u nečijoj prošlosti pokazujemo ljubav i razumijevanje prema toj osobi, osjećaje koji kad se sjećanja s nekim podijele, brišu dobne granice i osjećaj osamljenosti.
Mnoge teškoće s kojima se susreću stari ljudi uzrokovane su ili povećane nedostatkom osnovnih uvjeta koji daju sigurnost u svakodnevnom životu. Moderna tehnologija često zbunjuje i straši stare ljude. Dobro isplaniran sigurnosni sistem omogućit će veću sigurnost i samostalnost u životu. Primjeri su podovi u kupaonici koji nisu klizavi, temperatura vode tako podešena da se ne mogu opeći, sigurnosni ventili za plinske plamenike, uklonjeni visoki pragovi, ograde, ručke za pridržavanje.....
Patnje starih osoba katkad ne primjećujemo jer pretpostavljamo da je starost, prirodno, vrijeme potištenosti. Često pogrešno shvatimo povlačenje i šutnju stare osobe. Potištenost je jedan od najčešćih znakova tjeskobe. Očituje se smanjenim apetitom i teškoćama spavanja, sporijim i slabijim govorom, manjom pažnjom vlastitoj njezi, općim osjećajem pesimizma i beznadnosti života. Sadašnjost ništa ne sadržava, prošlost ne pruža utjehu, a budućnost je nepodnošljiva. Potištena osoba okreće osjećaje protiv sebe, a katkad provali bujicu gnjeva na druge. Naravno, uvijek možda postoji fizički problem u podlozi ponašanja (oslabljen rad srca ili mozga).
Potištenost najčešće proizlazi iz osamljenosti. Katkad su starački domovi bolje rješenje nego se naizgled čini. Iako su isprva domovi puni stranaca slični zatvorima često se novostečenim prijateljima pretvaraju u nanovo otkrivenu obitelj.
Igre su često korisno sredstvo za prevladavanje problema institucionalizacije.
Osnažena dugogodišnjim iskustvima, stara osoba bolje zna kako može najbolje upotrijebiti svoje vrijeme, nego što je znala u mladosti. Ipak, nisu sva zadovoljstva ograničena na filozofska i kreativna polja. Umjerena fizička aktivnost koja istovremeno pomaže dobrom zdravlju u starosti ostaje pristupačna većini ljudi. Stare osobe imaju veći osjećaj slobode u izražavanju svojih misli i osjećaja.
Riječima samog autora : Jedno sam se vrijeme pitao koja je vrijednost starenja i starosti. Više ne. Ne želim propustiti svoju starost ništa više nego što bih volio da sam preskočio djetinjstvo i adolescenciju. Kakav ću biti star, ako mogu birati? Odgovor u velikoj mjeri ovisi o tomu kakav sam sada. Jer, starenje je proces samopotvrđivanja koji se samo nadovezuje na naš prijašnji život.
 |
