 |
Neverbalna komunikacija
Proces komunikacije zamišlja se kao elementarni proces, koji postoji već na najnižim razinama života, a način na koji se on ostvaruje smatra se ključnim za stupanj razvitka određene vrste. Zanimljiv i fascinantan su primjer pčele koje izvode komplicirane radnje tijelom dovedene do savršenstva. Osim što je na taj način informacija koju prenose kvalitetna, vidimo i koliko je komunikacija važna za život u organiziranoj zajednici.
U ljudi je najvažnije sredstvo komunikacije jezik, koji se može ostvariti različitim sredstvima - govorom, ali i pismom. Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva komuniciranja (tisak, telegraf, telefon, film, radio, televizija i dr.).
Međutim, ni drugi, primitivniji znakovi (zvukovi, radnje, geste, simbolički predmeti ili slike) ne gube svoj smisao u komunikaciji.
Mala djeca, npr., komuniciraju s nama neverbalno. Tko ne bi razumio što nam ova dvojica žele poručiti.
A koliko samo problema imaju ljubitelji elektronske
(e-mail) komunikacije jer im poruke uvijek djeluju jednako, bile one nježne, lažne, ljutite, ravnodušne ili službene . U takvim i sličnim prilikama koristimo se simbolima, koji mogu biti i duhoviti.
Naime, verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a neverbalnim prenosimo stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo ili odnos prema osobi s kojom komuniciramo.
Neverbalna ponašanja služe nam za donošenje zaključaka o dvjema glavnim vrstama odnosa među ljudima: sklonosti (ili sviđanju) i moći (statusu ili dominaciji u društvenom životu ).
Poznavanje takvog ponašanja je posebno važno kad treba protumačiti pravo mišljenje osoba koje šalju suprotne, verbalne i neverbalne poruke (govore lijepe stvari, ali hladnim glasom i ravnodušnim očima ili, na primjer, uvjeravaju nas u istinu, dok se istodobno nervozno vrte i izbjegavaju naš pogled).
U slučajevima kad pokušavamo, a obično to nesvjesno stalno i činimo, interpretirati nečije neverbalno ponašanje, svakako moramo uzeti u obzir naše vlastite emocije prilikom percepcije vanjskog svijeta djeluju tako da smanjuju objektivnost našeg opažanja. Naime, pod utjecajem različitih emocija, stvari i ljude ne vidimo onakve kakvi jesu, nego u nekakvoj iskrivljenoj perspektivi.
Neverbalni znakovi komunikacije mogu se podijeljeni na statične i dinamične.
U statične neverbalne znakove ubrajamo:
-Udaljenost tijela
Fizička udaljenost koju držimo prema drugim ljudima utječe na dojam koji drugi ljudi imaju o nama, ali utječe i na način na koji mi komuniciramo s drugima.
Prostor oko sebe čovjek dijeli na:
- intimni prostor - udaljenost 45 cm i tu imaju pristup samo bliske osobe
Bitno je istaknuti društvene razlike (ljudi nižeg položaja poštuju intimni i osobni prostor ljudi višeg položaja ) i kulturalne razlike ( Mediteranci, Židovi i Arapi podnose manju udaljenost od Engleza i Europljana iz sjevernih zemalja).
Introvertirane i socijalno anksiozne osobe vole veću distancu nego ekstrovertirani. Žene obično lakše podnose veću fizičku blizinu drugih žena, nego što muškarci podnose blizinu drugih muškaraca.
Kad zbog gužve i skučenosti prostora nismo u mogućnosti kontrolirati udaljenost drugih ljudi (u tramvaju ili u redu u trgovini), reagiramo obrambeno, stvarajući emocionalnu distancu putem ograničavanja interakcije s drugima (okretanje od njih, izbjegavanje pogleda, dodira).
-Međusobni položaj
Istraživanja pokazuju da ljudi u razgovoru zauzimaju sličan položaj tijela kao i sugovornik ako se s njim slažu ili imaju pozitivan stav prema njemu. To se naziva posturalna kongruencija. Svako naginjanje prema osobi pokazuje zainteresiranost ili zabrinutost, a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe.
Isto tako položaj stola u radnom okružju, kao i njegov oblik, daju određene informacije o osobama i njihovim odnosima, pa čak i nameću određeni način ponašanja. Tako je okrugli stol pogodniji za timski rad, a pravokutni za hijerarhijske organizacije.
Stol smješten između osobe i posjetitelja pojačava osjećaj kontrole i omogućava spremnost za interakciju. Pokretni stolac daje veću moć jer omogućuje bolju kontrolu orijentacije tijela.
-Stav tijela
Položaj tijela (stav ili postura) ostavlja dojam našeg stava prema osobama ili o onome o čemu govore. Slaganje ili neslaganje sukladni su s otvorenošću našeg tjelesnog sustava.
-Tjelesni kontakt
Dodir služi za pojačavanje verbalne poruke ili umjesto nje. Najčešći je način rukovanje. Ono služi kao pozdrav ili kao potvrda dogovora ili prijateljstva. Mekano rukovanje ostavlja negativan dojam, za razliku od toplog stiska ruke.
U dinamične znakove ubrajamo:
-Izraz lica
Prema Darwinovom mišljenju, različiti izrazi lica razvili su se prema radi njihove vrijednosti za opstanak ( vrsta koja može komunicirati strah ima više šansi za preživljavanje). Smatra se da su emocionalni izrazi urođeni i zato univerzalni za sve ljude.
Istraživanja su pokazala da ljudi u svim dijelovima svijeta, u laboratorijskim uvjetima, na osnovi izraza lica, dobro prepoznaju šest primarnih čuvstava: radost, tugu, iznenađenje, strah, ljutnju i gađenje. Međutim, izvan laboratorija, situacije su složenije. Nije uvijek lako prepoznati složene emocije, poput ljubavi i ljubomore , jer često se ljudi kontroliraju zbog osobnih ili kulturalnih razloga. Japanci su poznati da prikrivaju emocije. Žene su u prosjeku bolje od muškaraca u procjeni izraza lica.
U procjeni nečijeg izraza lica , posebno pri prvom susretu s određenom osobom, treba voditi računa o pojavi koju u psihologiji nazivamo "halo efekt".
Bit te pojave jest u tome da mi na temelju jedne osobine, koja nam se sviđa ili ne, stvaramo sud o čitavom čovjeku. Većinom gledamo vanjski izgled osobe, od crta lica do pokvarenih zuba, boje glasa, načina govora, oblačenja ili slično. Koristimo se i informacijama koje smo ranije doznali o nekome, a ne sviđaju nam se ili ih sami posjedujemo pa je osoba odmah simpatično ''obojena'' u našim očima. To, naravno smanjuje našu objektivnost i ne da se izbjeći, nego jedino umanjiti tako da se uvijek pitamo: koliko je na naš sud djelovao halo- efekt?
- Kretnje (geste)
Kretnje dirigiranja - činimo ih da bi smo naglasili ono o čemu govorimo. Najčešće pokazujemo rukama ili kimamo glavom, podižemo obrve i slično. Amblemi su osebna vrsta kretnji s kulturalno određenim značenjem. To su fiksirane, kulturalno naučene i definirane geste (V-za pobjedu, spojen palac i kažiprst za odlično ).
Tjelesne kretnje mogu biti i smetnja uspješnoj interakciji jer mog odavati nervozu i tjeskobu. Tu se ubraja trljanje dlanova, uvijanje kose, trljanje čela ili glađenje brade.).
-Kontakt očima
Kontakt očima je vrlo važan u svakodnevnoj komunikaciji. Bjeloočnice koje postoje samo u ljudi, daju posebnu važnost prilikom određivanja smjera pogleda. Gledanje u oči drugih vrlo je snažan akt komunikacije koji treba pozorno kontrolirati. Želimo li da osoba ima dojam da ju pozorno slušamo, trebamo ju gledati oko tri četvrtine vremena u pogledima dugim 1-7 sedam sekunda.
Važan je i način gledanja: dugotrajno fiksiranje rezervirano je za ljubavnike ili ljute neprijatelje. Raširene zjenice, nevoljni refleks koji se javlja bez obzira na količinu svjetlosti, pokazuje emocionalno uzbuđenje (sviđanje, laganje).
Na kraju, treba napomenuti kako i sami oblici ponašanja, odjeća, rasna i etnička pripadnost, pa čak i spol, konstitucija i visina osobe imaju važne, ako ne i odlučujuće utjecaje na neverbalnu komunikaciju i konačno stvaranje dojma o određenoj osobi ili o nama samima.
 |
