 |
KLUBOVI PRIMORSKO-GORANSKE ZUPANIJECentar za prevenciju i liječenje ovisnosti Dom zdravlja Rijeka
Podsjetimo se, da su osnovna načela suvremenog tretmana alkoholizma nezamislivi bez primjene Hudolinova kompleksnog postupka s alkoholičarima. Pri tome obiteljski tretman u klubu liječenih alkoholičara mora trajati dovoljno dugo, barem 5 godina.
Počeci suvremenog pristupa rješavanju alkoholom izazvanih poremećaja u Primorsko-goranskoj županiji započinju u njenom goranskom dijelu, osnutkom Kluba liječenih alkoholičara Ravna Gora u studenom 1965. godine. Napredak i uspjesi gotovo nikada ne prolaze bez teškoća. Tako je i rođenje novog kluba uzrokovalo normalna komešanja u lokalnoj sredini, što je bilo i za očekivati. No nastali su otpori i potpitanja tamo gdje se najmanje očekivalo - u samoj zdravstvenoj službi, čije je rješenje moralo uslijediti što prije, jer je to bila teško premostiva prepreka radu osnovanog kluba, a potpuna prepreka razvitku novih klubova liječenih alkoholičara. Stoga je, već u proljeće 1966. godine, održan trodnevni seminar zdravstvenim radnicima Doma zdravlja Delnice, s edukatorima: prof. dr. Višnja i prof. dr. Vladimir Hudolin te Ljuba Ulemek. To je bio početni korak, nužan u osnutku novih klubova pri jedinicama primarne zdravstvene zaštite. Iste godine je osnovan Klub Delnice, da bi nakon toga slijedilo osnivanje još šest klubova liječenih alkoholičara samo na području Doma zdravlja Delnice, s još jednim klubom u Vrbovskom i jednim klubom na području Doma zdravlja Čabar.
Istovremeno je na ostalom dijelu Županije primorsko-goranske - u organizaciji Psihijatrijske klinike Rijeka, osnovan i Klub liječenih alkoholičara u Rijeci, uz još nekoliko pokušaja i neuspjeha.
Napredak u razvitku klubova na području Županije započinje osnutkom izvanbolničkog tretmana alkoholizma, u Dispanzeru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja Rijeka početkom 1975 godine.
Dispanzer uskoro postaje i edukativni centar za medicinske i paramedicinske kadrove za rad na suzbijanju alkoholom izazvanih problema. Dinamiku tog razvoja, uz žalosno prestajanje rada klubova na području Primorsko-goranske županije prikazuje ova tablica.
Tablica 1.
Teško je objasniti osnutak tako malog broja klubova s obzirom na činjenicu, daje u vremenu od 1965. godine donedavna educirano oko 150 stručnjaka raznih profila za rad u klubovima liječenih alkoholičara. Još teže mi je povjerovati drugoj činjenici, da je od toga broja klubova, 28 ili 56% njih prestalo raditi, jer su mnogi bili vrlo uhodani i materijalno stimulirani, a neki su i po nekoliko puta "oživljavani".
Razloge opisanu stanju, prema tvrdnjama (!?) bivših voditelja i osnivača klubova, svrstavamo u kategorije,
koje prikrivaju prvi i temeljni razlog tomu, a to je:
1. Neshvatljiv otpor zdravstvene, posebno psihijatrijske službe u prihvaćanju primjene suvremenih postupaka prema alkoholizmu i drugim bolestima ovisnosti.
2. Nepostojanje kontinuirane izobrazbe stručnjaka u suzbijanju bolesti ovisnosti. Protežirani psihoanalitički pristup ne može razriješiti vrlo težak socijalno psihijatrijski problem društva, koje vrlo stidljivo okreće glavu od ovih istina i ne poduzima prave korake u korjenitom razrješavanju toga gorućeg pitanja.
3. Financiranjem rada kluba liječenih alkoholičara nije riješeno. Fond zdravstvenog osiguranja troši goleme novce financirajući "liječenje" neizlječivih komplikacija alkoholizma u bolnicama (interne, kirurgije, rehabilitacije, neurologije, psihijatrije itd.), dok jedini uspješan model liječenja alkoholizma, liječenje u klubu liječenih alkoholičara ignorira. U tome mraku upućujem veliku kritiku i Ministarstvu zdravstva, koje je veliki pobornik reklamiranja alkoholnih pića (!?) (pivo, kvalitetna vina), ne videći, ili ne želeći vidjeti, kamo to vodi.
4. Za alkoholičare su ponovo nastupili crni dani, jer im novonastali poslodavci, bez grižnje savjesti, daju otkaz i tjeraju njih i njihove obitelji u još veću bijedu, itd.
Bliska budućnost za alkoholizam ne daje optimističke naznake. Naprotiv, alkoholizam gura na sporedni kolosijek, kao da ga više nema, ili ga je pošast ovisnosti o ilegalnim drogama u tolikoj mjeri marginalizirala, da baš i nije popularno o tome otvoreno govoriti i pisati.
Jer, kako drukčije protumačiti vrlo organizirani i osmišljeni pristup u suzbijanju zloporabe droga kroz Nacionalnu strategiju suzbijanja zloporabe droga. Ona je studiozno razradila pristup primarnoj prevenciji svih oblika ovisnosti, te izvanbolnički tretman ovisnosti o ilegalnim drogama. Dana je i mogućnost izvanbolničkog tretmana i alkoholizma. Bojim se da će na tome ostati, jer dosad samo Centar za prevenciju i liječenje ovisnosti pri Domu zdravlja Rijeka (još nema državnih ni županijskih centara?!) ima u svom svakodnevnom radu i izvanbolnički grupni obiteljski tretman alkoholizma. Ispravnost naše orijentacije na prevenciji i izvanbolničkom tretmanu svih kategorija ovisnosti nalazi potvrdu u dosadašnjem radu. Naime,
analiza oko 300 ovisnika i eksperimentatora o ilegalnim drogama među mladima na području Primorsko- goranske županije pokazuje na činjenicu, da oko 70 % njih potječe iz obitelji alkoholičara koji se liječe u klubu. Tvrdim, da je rana dijagnostika i suvremeni tretman alkoholičara u klubu najbolji model primarne prevencije ovisnosti medu visoko rizičnom populacijom mladih. Nije kasno i lako se može u programe državnih županijskih centara za prevenciju i liječenje ovisnosti uvesti uz prevenciju i suvremeni tretman svih bolesti ovisnosti.
 |
