   |
UZ PONOVNI DOLAZAK SVETOGA OCA PAPE U HRVATSKU
Ivana Pavla II. doživljavam kao terapeuta ljudskih duša, koji je svojim dvadesetgodišnjim djelovanjem kao sveti otac Katoličke crkve uspio povezati mnoge ljudske zajednice u cijelom svijetu. Nemoguće je ne zapaziti njegove mnogobrojne posjete raznim državama na svim kontinentima, njegove poruke ljudima u nevolji, narodima zahvaćenim ratovima, glađu i siromaštvom duha. Iako svagdje prisutan, nikad ne nastupa oštro, zapovijedajući, nego uvijek blago, gotovo moleći, pa i onda kada daje poruku i oprost najvećim teroristima u svijetu. Nemoguće je ne zapaziti njegovu toleranciju prema drugim vjerama i vjernicima, kao i prema ateistima.
Taj svoj duh humanizma prenosi i na svoje suradnike koji poput apostola ulaze među narod i djeluju svojim primjerom, unoseći nadu za bolje sutra, ali i obvezu borbe za taj cilj.
Psihoterapeuti su me uvijek podsjećali na svećenike i obratno, iako i jedni i drugi možda ne bi željeli prihvatiti tu usporedbu. Međutim, ovo je moj način gledanja na psihoterapeute i njihovu ulogu u radu s ljudima:" Uvijek spreman na rad i suosjećanje s čovjekom u nevolji, uvijek blag u pristupu onomu tko te treba, ali odlučan u času kada to treba pokazati!"
Ivan Pavao II. postao je sveti otac u Katoličkoj crkvi kada mu je bilo 58 godina. Možda nisu važne godine, ali psihoterapeut mora "sazrijeti" da bi mogao drugomu pomagati. Može li to svatko?
Ovih dana smo domaćini jednom velikom psihoterapeutu današnjice i stoga smo radosni.
 |
