   |
LIJEČENJE ALKOHOLIČARA (U IZVANBOLNIČKIM UVJETIMA)Klinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Klinička bolnica "Sestre milosrdnice"
Cilj suvremenoga psihijatrijskog liječenja je uspješan povratak bolesnika u njegovu prirodnu sredinu, što u liječenju alkoholizma znači što potpuniju reintegraciju u društvo, uz potpunu apstinenciju. U liječenju alkoholizma treba provesti određene psihoterapijske zahvate da bi se promijenili stavovi bolesnika prema okolini i realitetu te poboljšali interpersonalni odnosi koji su u vrijeme bolesti bili poremećeni.
Društvo danas iznalazi niz mogućnosti za što ekonomičnijim postupkom rješavanja navedenih problema.
U sadašnjim gospodarskim prilikama ide se za tim da se alkoholičar ne izdvaja iz radnog procesa, a da se pritom ipak provodi kompleksno liječenje alkoholne bolesti.
Liječenje mora započeti što ranije. Ono se mora provoditi u okvirima sredine gdje alkoholičar i njegova obitelj žive i rade, odnosno bez prekidanja radne aktivnosti i bez privremenog napuštanja obiteljskog života. Pritom se mora voditi računa da liječenje bude prilagođeno uvjetima i potrebama bolesnika. Takve se mogućnosti pružaju u izvanbolničkom načinu liječenja alkoholičara.
Izvanbolničkim je liječenjem danas obuhvaćen veliki broj alkoholičara i njihovih obitelji. Taj način liječenja sastavni je dio kompleksnog liječenja alkoholičara po Hudolinu, pri čemu su grupni psihoterapijski postupci metoda izbora.
Za liječenje u izvanbolničkim uvjetima motivacija za liječenje mora biti osobito velika, bez obzira na to iz čega je proizašla (obiteljski, radni ili zdravstveni problemi). Samoodlučivanje o liječenju neprekidno se mora podržavati i jačati.
Pozitivna motivacija je ipak temeljni preduvjet za uspješno liječenje alkoholičara i u tretmanu se mora poduzeti sve da se takva motivacija stvori. Zato je osobito važan prvi kontakt s terapeutom, pri čemu se i od terapeuta očekuje da bude motiviran provoditi liječenje u izvanbolničkim uvjetima.
Proces psihoterapije započinje onoga trenutka kada bolesnik i njegova obitelj dođu na prvi razgovor. U tom trenutku određuje se i programira daljnji postupak.
I u izvanbolničkom se radu preferira grupni postupak jer je veliki broj onih koji se javljaju na liječenje, a putem grupe se postiže i veća mogućnost prilagodbe složenosti organizacije društva i zahtjevima koje društvo pred njih postavlja.
Grupna se psihoterapija provodi u otvorenim grupama, s 10 do 15 članova i više, edukativna je i didaktička. Nije cilj postupka da se ličnost bolesnika promijeni, nego da se liječenjem postignu takvi uvjeti koji će dovesti do promjene ponašanja, novoga načina komunikacije i boljih emocionalnih odnosa.
U grupi i prihvaćanjem grupe bolesnik-alkoholičar dobiva i veliku podršku u apstinenciji, uvid u svoje intrapsihičko stanje, uvid u mogućnost svoje rehabilitacije. Dobiva također objašnjenje o svojoj bolesti, prihvaća alkoholizam kao bolest od koje on boluje, saznaje što i kako treba mijenjati u svom ponašanju i načinu življenja. U vrijeme liječenja uočavaju se i razni otpori. Alkoholičar nastoji umanjiti svoje probleme ili ih čak zanijakati. Često ih projicira na druge u svojoj okolini, a česte su i racionalizacije. Svi ti otpori moraju se na vrijeme uočiti i prepoznati, moraju se suzbiti i tako stvoriti uvjete za daljnje uspješno liječenje.
U grupama u izvanbolničkim uvjetima bolesnik je u stalnoj konfrontaciji s realnošću te se tako stalno jača i njegova motivacija za boljim i zdravijim načinom života.
Važno je naglasiti da je potrebno maksimalno sudjelovanje samog bolesnika i njegove okoline u liječenju i rehabilitaciji. Od bolesnika se traži da bude aktivan sudionik u svom liječenju i da preuzme niz odgovornosti.
Znamo da alkoholizam ponajprije dovodi do poremećenih odnosa u obitelji alkoholičara. U obitelji dolazi do prekida emocionalnih veza između alkoholičara, njegove supruge i djece. Bolest zahvaća cijeli obiteljski sustav; temelj-ne funkcije obiteljske grupe alkoholičara su poremećene (biološko-reproduktivna, odgojno-edukativna).
Stoga iznimnu važnost u liječenju ima bolesnikova obitelj, koju treba odmah uključiti u liječenje. Od supruge se zahtijeva da mijenja svoje prijašnje stavove, da promijeni ulogu i da uči takav tip reakcije koji će ostali članovi dobro prihvatiti.
U početku liječenja obitelj obično pruža određeni otpor sudjelovanju u tretmanu. Obitelj ne vidi razloga zašto je potrebno njihovo sudjelovanje u programu liječenja.
Osobito su jaki otpori u onih od kojih je radna organizacija zahtijevala liječenje, a da sami alkoholičari nisu remetili previše život u obitelji, odnosno u onim obiteljima gdje je supruga postala uvelike dominantan, vodeći član obitelji. Supruga se uključuje u terapijski proces i pomoć svom suprugu, više ili manje, ovisno i o njezinim intelektualnim sposobnostima, kulturnoj razini, emocionalnoj i socijalnoj zainteresiranost za održavanjem obiteljske grupe.
Uloga je terapeuta tu tome važna. U izvanbolničkim uvjetima terapeut mora uspostaviti takav kontakt s članovima obitelji da u njima potakne interes i želju za ljudskim, toplim kontaktima s bračnim drugom, odnosno da potakne u njima želju da uopće pomažu drugima. Posebno se inzistira na komunikacijama Kako program odmiče, oboje supružnika u svojem sazrijevanju sve slobodnije međusobno komuniciraju, stječu određenu sigurnost i zrelost, nužnu za normalno i skladno funkcioniranje čitave obiteljske grupe.
Treba nastojati da tretman ne traje dugo jer to na neki način stvara nesigurnost u bolesnika i njegove obitelji, što se može kasnije očitovati u sredini gdje žive i rade. Taj je učinak u izvanbolničkom liječenju ipak ublažen, jer se u takvom tretmanu obitelj koja se liječi ne izdvaja iz sredine u kojoj se inače nalazi, te je i prilagodba na nove uvjete života brža i potpunija.
Treba naglasiti, da paralelno moramo stvarati i uvjete za daljnju rehabilitaciju alkoholičara i njihovih obitelji i to u klubovima liječenih alkoholičara.
Svaki program za rješavanje problema alkoholizma ima polovičan uspjeh ako ne sadrži razvijene oblike izvanbolničkog liječenja i ako nema mogućnosti za adekvatno izvanbolničko prihvaćanje bolesnika.
 |
