   |
PISMO VOLJENOJ OSOBI
Susret, pogled, ljubav, brak, djeca, sretna obitelj, nesretna obitelj, a onda odjednom:
"Nalazim se u bolnici. Liječim se od alkoholizma.
Imamo sat glazboterapije. Iz kuta velike dvorane
dopire do mene glazba koja me ispunja sjetom i
boli. Preda mnom se nalazi bijeli papir i na vrhu
naslov: PISMO VOLJENOJ OSOBI".
Puno je ljudi oko mene. Pišemo pisma. Samo ja ne
znam kome. Tiho je i čuje se glazba. Sve je nekako
namješteno, pa se silim da nešto napišem. Možda
bih mogla reći nešto o osobi kojoj bih željela
poslati pismo i o sebi kakva bih željela biti. Teško
je izmišljati, jer ne znam što hoću. Želim ostaviti
dosadašnji život. To i činim, ali sve je preda mnom
nejasno, nesvjesno i prepuštam se sudbini, bit će
"kako mora biti ili kako bude htjelo". Zapravo, još
uvijek ništa nisam rekla i nikome ništa poručila.
Dobro je da sam u bolnici. Tu sam osjećala i
postala egoistična i samo svoja. Rješavam se
ovisnosti o alkoholu, ali to je istodobno neovisnost
u svakodnevnici. Selekcija osoba, postupaka na
koje sam se puno trošila i zanemarivala tebe i one i
ono. Tek sam na početku, ali izranja iz mene ono
pravo, potisnuto, moje. I tako se to zbiva tek sada
kad život kreće kraju. Sama sam i to je dobro, bez
zavaravanja, "drvo mora umrijeti, da bi dalo
ploda", zato se sve bolje osjećam. Oslobodila sam
se nevažnih stvari i krivih osoba. Na putu sam da
nakon ovog uvoda napišem dugo pismo i dobijem
odgovore.
 Pismo voljenom! Najdraži moj. Kako bih voljela da imam hrabrosti reći ti sve ovo u lice umjesto na ovome papiru. Ali ne mogu, barem zasad. Sreli smo se u trenutku kad sam mislila da nikada više neću voljeti i da ću živjeti samo za svoju kćerćicu, sa svojim bolnim uspomenama. Tekao je naš život mirno, bez velikih uspona i padova. Danju savršena majka, a noću usamljena žena. Dijete mi je sve najdraže, ali ipak u meni tinja želja za toplim muškim zagrljajem. I tada na mala vrata ulaziš ti u moj život, ali ne sam. Dolaziš s malim sinčićem, preplašenim kao srna, tužnih očiju. Ispočetka si za mene bio samo brižan otac, a taj mali mišić uvukao mi se pod kožu. Zavoljela sam ga kao i svoju kćer, a njih dvoje postali su nerazdvojni. Malo-pomalo i nas dvoje postajemo bliski i počinjemo dijeliti i postelju, strast se razbuktava. Još uvijek ne možemo podijeliti one skrivene misli. Ti se otvoriš, kažeš što te muči, ali na tipičan muški način. A ja, kad počnem, zastanem, nešto me stisne u grlu - i zašutim. Ali to boli. Ipak se nadam da ću ti reći jednom, ako te zaista volim, da volim neizmjerno svoju kćer ali i tvog sina. Otvoriti ću ti svoje srce i nadati se da ćeš me razumjeti. Voljela bih kad bi barem jedanput skinuo svoj oklop i pokazao svoju ranjivost jer je ona u tebi, ja je vidim, ti je osjećaš, ali muški, ne plačući. Ljubavi, volim te, imaj još malo strpljenja sa mnom, a ja ti obećajem da će ti se trud isplatiti. Imam ja snage proći još najvažniju stepenicu i vratiti se u život i budućnost. A u njoj i mojem srcu mjesto je za našu djecu, za tebe, za sretno i bolje sutra.
Pismo suprugu Dragi moj, želim ti sve reći. Izgledam po naravi jako gruba, a zacijelo sam jako osjetljiva i ranjiva osoba. Nedostaju mi tvoje riječi. Da mi barem nekad kažeš da me voliš. Da se ne sramiš primiti me za ruku i poljubiti pred drugima. Uvijek kažeš da smo prestari za to, ali meni to puno znači. Kadkad vičem na tebe zbog sitnice , zbog nekog postupka koji mi je bio važan, a ti to nisi shvatio. Jednostavno, bez tebe ne bih mogla funkcionirati, da mi ti ne daješ podršku i ne opraštaš sve. To mi kadkad i smeta, jer ne smatraš da sam kriva, iako sam to uvijek radila da ti napakostim i da jedanput planeš i kažeš: sada je dosta. Nadam se da će ovaj put biti bolje, sada kada smo ozbiljniji i stariji, te da ćemo biti puno otvoreniji jedno prema drugom.
Draga mama! Pišem ti ovo pismo iz bolnice u kojoj se nalazim na liječenju od alkoholizma. Primi najprije puno lijepih i srdačnih pozdrava od svoje kćeri Vlatke. Tata mi je rekao da si i ti na liječenju u toplicama, daleko od grada gdje radiš. Mama obećavam ti da ću ovoga puta doista biti od riječi i da te neću razočarati. Želja mi je da se izliječim i počnem raditi, a još više ću se truditi da se pomirim sa svojim suprugom, da održim svoj brak i da živim sa svojim djetetom. Nadam se brzom izlasku iz bolnice. Puno te voli i pozdravlja tvoja kćer
Pismo voljenoj obitelji Dobro jutro, srećo moja voljena! Tvoja ženica se već odavno ustala i popila kavicu, naravno, uz nekoliko cigaretica. Znaš, u bolnici, naravno, da se izliječim od alkohola koji nam je ponekad zadavao toliko problema. Nadam se da ću uspjeti u doživotnoj apstinenciji, dakako uz tvoju podršku, naših sinova i podršku naših prijatelja, i uz pomoć medicinskog osoblja. Hvala ti na svemu što si učinio za mene za tih 37 dana otkad smo razdvojeni. Da budem iskrena, nisam očekivala toliku ljubav, pažnju, iskrenost, nježnost, jer sam svjesna tek sada da sam ti u tih pet godina mog pijenja nanosila zlo, svađala se, rušila svu našu zajedničku sreću, ljubav, brak, zanemarila naše sinove. Ipak sam shvatila svoju pogrešku. Oprosti mi! Vraćam ti se zdrava, a našim dečkima vraća se njihova majka puna majčinske ljubavi kao nekada. Dakle, vraćam se zdrava osoba i biti će nam opet lijepo, kao nekada prije pet godina. Još jedanput doviđenja, tri moja cvijeta! Vaša R. stiže za nekoliko dana.
Dragi sine! Pišem ti ovo pismo jer znam da sam ti puno toga dužna objasniti, pogotovo neke stvari koje si i ti sam primijetio. Bio si malen i nisi imao očinske ljubavi koja bi te obradovala i podsjećala na to danas kada si odrastao. Nisi je imao zato što je tata i prije pio, dok ja nisam. Dragi sine stvari su se veoma izmijenile u životu pa ti dugujem objašnjenje u ovome pismu. Primijetio si i sam da sam i ja počela piti i da nisam imala toliko osjećaja prema tebi i tati, koji sada ne pije godinama. Drago mi je da si sretan sa svojom zaručnicom i da ste odlučili sretno živjeti i veseliti se bez alkohola. Kada vas gledam razmišljam, sada potpuno trijezna, kako se strašno čovjek može promijeniti i sam sebe zamrziti zbog alkohola. Došla sam zato u ovu ustanovu koja mi je doista pomogla da iskreno povjerim ono što me dugo tišti, a što prije nisam htjela iskazati, a sve zbog moje gluposti: Zato te molim da mi oprostiš sve moje krivice, a ja ću vam do kraja života davati što više mogu ljubavi, a to je najvažnije. Voli vas mama
Puno je takvih buđenja i spoznaja bolesnika ugledalo svjetlo dana na odjelu za liječenje alkoholizma. Ispisano je stotine bijelih papira voljenim osobama, s puno ljubavi, nježnosti i brige za budućnošću. Možda su nakon dugih godina nesretnog obiteljskog života ispunjenog alkoholom prvi put priznali sebi da vole i da žele biti voljeni.
  |