DJECA ALKOHOLIČARA

Mr. Ivanka Petrović, psihologija

Imati oca ili majku alkoholičara velik je izazov po dječji razvoj, sreću i uspjeh u životu. Još od malena djeca se često moraju susresti s nizom neugodnih, zbunjujućih i vrlo traumatičnih situacija. Nemaju dovoljno potreban mir i lijepa objašnjenja odraslih koja im pomažu da razumiju ovaj svijet i u njemu kvalitetno žive. Ne dobiju ono što dobiju druga djeca i zato im dugo treba da odrastu, steknu povjerenje u ljude, nauče sređeno rješavati probleme i toplo se odnositi prema vlastitoj djeci i partneru.

Često samo vidimo alkoholičara, njegove probleme i bolest i samo nam se lažno čini da djeca nisu svjesna alkoholizma i da on ne ostavlja teške posljedice po njihov razvoj. Pogledajmo iz perspektive djeteta kako izgledaju stvari i što ono doživljava:

Dijete zbunjuju promjene u ličnosti i ponašanju roditelja alkoholičara i kućnim ritualima.

Ono ne zna što može očekivati jer se roditelj ponaša čas ovako, čas onako. Gubi pouzdanje i ne zna što treba činiti i kako se ponašati. Izostaje stanovita redovitost i stabilnost u obiteljskim navikama (objed, spavanje i sl.) koje su sastavni dio dječje sigurnosti. Ono tek razvija navike i treba mu stabilna svakodnevnica, stabilan roditelj i slika svijeta.

Posebne prigode, dolasci prijatelja i slavlja su uvijek upitni jer će ih takav roditelj upropastiti, osramotiti djecu pred prijateljima i poniziti.

Neće voljeti ni s takvim roditeljem otići drugima jer će imati neugodnosti. Morat će se drugima ispričavati zbog roditelja. Božić neće biti romantičan.

Morat će naglo odrasti i uozbiljiti se.

Braniti majku kad je otac tuče, brinuti se za mladu braću ili sestre, jer pijana majka to ne može, morati će se snaći za hranu, slušat će o novčanim teškoćama. Svijet koji će mu prezentirati njegovi roditelji bit će "pokvaren, zao, bezobrazan", a s takvim je stavom teško surađivati, postavljati ciljeve, uočavati šanse i postizati uspjehe. U školi će za vrijeme odmora i na satu misliti na majku i je li ona sigurna, pričat će kako je nožem prijetio ocu i sl.

Neće znati zadovoljiti svoje potrebe jer je njegov pijani roditelj glavni u obitelji i sve je podređeno njemu.

Zaboravit će svoju potrebu za zabavom i radošću, da bude maženo i voljeno dijete, njegove emocije će se "zamrznuti".

Samo će se naučiti brinuti za druge i njihove potrebe. Kćeri će preuzeti taj model brige pa će se udati za alkoholičara. Njima ljubav predstavlja brigu, a ne i uzajamnost i uživanje.

Dugo će imati osjećaj krivnje.

Što je dijete manje, to više misli egocentrično i događaje spaja sa sobom, kao da ih je ono uvjetovalo. Tako će se bezrazložno osjećati krivim što se roditelji svađaju, što je roditelj alkoholičar loše volje, ako ne sluša pijanog roditelja koji satima priča jedno te isto, ako ne počisti to što je roditelj povraćao i sl. A onda će, kad odraste, zbog jakog osjećaja krivnje, dozvoliti da ga drugi tiraniziraju i maltretiraju. Djeca znaju imati doživljaj da nije dobro ako se naljute na roditelja, jer će se u tom slučaju dogoditi nešto loše.

Naprosto niječu svoju ljutnju i druge bolne osjećaje iako su, zapravo, toliko povrijeđeni i ranjeni. Tako tužno skrivaju da roditelj pije, lažu, tuku se da bi opravdali svog roditelja, i svašta rade da bi prikazali lijepu sliku svoje porodice okolini. To je i njihova lijepa slika jer ne mogu psihički preživjeti ružno misleći o sebi, a porodica je dio njihove ličnosti. Ni onima koje vole dugo neće pričati o svojim traumama s roditeljem alkoholičarom jer će ih biti sram zbog svega što su proživjeli. S drugima ne dijele svoju tugu i osamljeni su u svojoj nesreći.

Zbog srama se smanjuje šansa da što prije odreagiraju traume.

Iluzija je odraslih da djeca ne primjećuju odnose između njih i zbivanja u kući. To počinje od vrlo rane dobi. Već dvogodišnjak neće znati reći, ali će na lutkama tako jasno pokazati što ga muči. Djeca osjećaju odsutnost roditelja iz odgoja, tugu roditelja koji ne pije, poruke o ostavljanju i napuštanju doma, atmosferu strogosti i straha kad pijani roditelj dolazi doma, nervozu mamurnog roditelja, neispunjena obećanja i sl.

Sedmogodišnjak će sasvim jasno znati objasniti kako mu srce lupa kad pijani tata dolazi kući.

Čak i kad ne dođe pijan, vlada napetost u domu, a mirno je kad ga nema. Raznovrsne ucjene i neprikladna seksualna ponašanja između roditelja zbunjuju dijete i ostavljaju malo povjerenja u ljudske moralne kvalitete.

Višegodišnja napetost i uznemirenost, kao i trajna "rastrganost" između roditelja ostavlja trajne posljedice na dječju psihu.

Identifikacija sa spolnom ulogom bitno je narušena.

Djevojčice će, zbog identifikacije s majkom, češće reagirati s depresijom i pretjeranom odgovornošću. Osim oca, neće imati ni dobar model majke jer su one obično preopterećene, stroge, nastoje djecu podčiniti ocu da bi održale prividni mir u kući i sl. Ako je majka alkoholičarka, djevojčica će dobiti malo prilika da nauči bogatstvo i ljepotu ženskih uloga u porodici i društvu.

Dječaci će često u školi biti agresivni jer će od pijanog oca vidjeti da je to model rješavanja problema. Iza agresivnih napada u školi često će se kriti noćna proganjanja od strane oca, prijetnje nožem djeci i majci, scene seksa i drugo. Odbacivanja od strane oca će se negativno odraziti na učenje njihove muške uloge. Bit će to ogoljela slika muškarca koji podčinjava druge za zadovoljenje svojih potreba, isprazno prenaglašava svoju muškost, a malo ima smisla za tople odnose, suradnju, doprinos radosti porodičnog življenja, funkcionalnu energičnost i uvođenje sina u svijet biznisa. Strašno je bolno gledati kako otac alkoholičar zna odbacivati svog sina, a kako je to tek teško to doživljavati dječaku? Ako majka pije, dugo će proći vremena da stekne povjerenja u žene.

Dijete će vidjeti da je roditelju piće važnije od njega. I da su mu važniji njegovi prijatelji od njega. Sramotit će se pred prijateljima jer neće imati novaca koji je njegov roditelj potrošio za alkohol. To jako utječe na dječje samopoštovanje i tužno je ići s tim u život. Zbog problema u porodici neka djeca će nastojati da ih nitko ne zamjećuje, iako će istovremeno jako čeznuti za nečijom pažnjom. Drugi će nastojati psihički preživjeti potiskivanjem svojih osjećaja, pasivno agresivnim ponašanjem, zapostavljanjem svojih vitalnih interesa, velikoj toleranciji na neodgovarajuća ponašanja, mačo ponašanjem i dr.

Imat će poteškoća u davanju i primanju ljubavi i razrješavanju konflikta. Osjećati će se odbačeno i nevoljeno.

Alkoholizam će dijete odvraćati od njegovih normalnih razvojnih aktivnosti koje mu trebaju da se razvije u kompletnu ličnost. Puno će njegovih misli biti posvećeno tome, teško će razumjeti postupke, mučiti će se s neugodnim emocijama i sve će mu to oduzimati energiju koju bi ono normalno trošilo za vedru igru, druženje i rad.

Nedostajat će tu i puno vedrih porodičnih trenutaka, dugih razgovora, zajedničkih aktivnosti i zabave kroz koje djeca uče o svijetu, stječu povjerenje u svoje sposobnosti i ljude, uče kako rješavati probleme i konflikte i snaći se u životu. Sve je to neizmjerno bogatstvo koje će im trebati u budućnosti.

Ako odu bez toga u svijet odraslih, osjećati će se ranjeni, nezavršeni, teško će moći sabrati i oblikovati ono što im se događa pa da bi mogli što pravilnije postupiti.

U odnosima će im trebati puno vremena da nauče uspostavljati sklad. Dugo će učiti socijalne vještine, a koje djeca normalno uče kroz uredan porodični život.

Ako budu imali sreće, uz kvalitetnog bračnog partnera, nakon dosta godina izliječiti će svoje rane, steći unutrašnju sigurnost i samopoštovanje, mirno i stabilno kročiti životom. A svojoj djeci pružati sliku svijeta koji nije zastrašujući, zao i grub, nego onaj u kojem ima puno dobrih ljudi u koje se može vjerovati, i u kojem se može postići uspjeh i živjeti skladno, uravnoteženo i zadovoljno.