TRAGIČNA NOĆ JEDNOG KROJAČA

Tup udarac, krik u noći i tišina. Pijani vozač i žrtva na cesti. Vozač nesvjestan što se događa, a čovjek još svjestan shvaća da ne osjeća noge. Vozač je bio moj tetak. Išao je sa službenog puta, veseo od večere, pića i rastanka s poslovnim partnerima. Često su takvi rastanci završavali pravim pijankama. Nedužan čovjek na biciklu vraćao se s posla svojoj obitelji. Imao je ženu i četvero djece. Nije ni slutio da će ga te noći snaći takva sudbina, da će mu amputirati obje noge, njemu jedinom hranitelju velike obitelji. U samo jednom trenutku sudbina je odlučila da dva života i krivca i žrtve krenu drugačijim tijekom. Po zanimanju krojač, završio je u invalidskim kolicima, a moj tetak u zatvoru. U čemu ili u kome je bila krivnja? Da li je krojač nakon napornog dana umoran krivudao cestom ili je volan u rukama vozača "preuzeo" vlast u svoje ruke. Sve je bilo jasno! Jedini krivac bio je alkohol. Svjestan svoje krivnje, moj tetak ponudio je krojaču najsuvremenije strojeve za šivanje i novčanu pomoć, ali je povrijeđen čovjek to odbio. Želio je samo da krivac bude pravedno kažnjen. Tetak je bio čovjek na položaju i sve se dobro i brzo završilo u njegovu korist. Proveo je određeno vrijeme u jednoj kaznionici. Prestao je piti. Kada je izašao, dani i noći koji su slijedili bili su za njega pravi pakao. Bio je tih, zamišljen, odsutan. Noću se budio u znoju. Šetao je tada po kući i nervozno pušio. Nečista savjest, osjećaj krivnje i tko zna što još proganjali su ga nemilice. Godinama nije okusio alkohola. Slika nesreće polako je bljedila, ali negdje u dubini duše ostao je duboko utisnut pečat. Dugo nakon toga priznao je da i dan danas ponekad u snu čuje jezivu škripu kočnica, tupi udarac i vidi bespomoćno tijelo na cesti.

Sinaja, Klub Đakovo

•  Najopasnije je kad je čovjeku pod gasom, noga na gasu.
•  Kad vozač postane životinja i konji u motoru pobjesne.