PONAŠANJE POJEDINCA U GRUPI
(formalne i neformalne grupe)

Čovjek se od egoističnog razvija u socijalno biće prihvaćajući određene norme ponašanja u grupama u kojima se nalazi. Grupe mogu biti različite po svom nastanku i strukturi. Po prirodi nastanka grupe mogu biti formalne ili neformalne. Formalne grupe planira i organizira neko lice ili se ona stvara po dogovoru nekoliko lica a neformalne grupe nastaju u neposrednim dodirima, na osnovu neposrednog iskustva. Ljudi se susreću, vide, čuju i ako nađu nešto zajedničko što ih povezuje, oni se udružuju. Ponašanje pojedinaca u formalnoj grupi razlikuje se od ponašanja u neformalnoj. U formalnoj grupi struktura je određenija. Ona se zasniva na podjeli prava, dužnosti i rada. U njoj svatko ima svoje mjesto. Prema tome je odnos između pojedinaca u grupi, pojedinaca prema grupi kao i grupe prema pojedincu predviđen planom (školske, terapijske, radne grupe). Organizacija neformalne grupe je slobodnija. Obveza pojedinaca prema pojedincu i pojedinca prema grupi je slabija, ali je interesantno da se pojedinci ponekad prilagođuju prema prihvaćenim nepisanim pravilima igre savjesnije nego prema pravilima, recimo, škole koju pohađaju, radne organizacije u kojoj rade (Planinarska grupa, Lovačka grupa). Razvoj odnosa u formalnoj i neformalnoj grupi može se promatrati i s druge strane. Kao rezultat razvoja grupe, pojedinci mogu sve više prisvojiti pravo odlučivanja i grupa dobije vođu koji postupa autokratski. U takvoj grupi pojedinac malo učestvuje u odlučivanju bilo da je u pitanju igra ili rad. Razvoj može ići i drugim putem. Članovi grupe mogu, polazeći od svoga iskustva izabrati između sebe za vođu onoga člana grupe, koji zna najbolje organizirati bilo igru ili rad. Ali članovi grupe i dalje raspravljaju i odlučuju o svim najvažnijim pitanjima igre i rada. Na vođu se prenose samo određene funkcije i to samo do tada dok ih on obavlja kako je to grupa odlučila. U takvom slučaju govorimo da je grupa organizirana na demokratski način. Svakako da će odnos između pojedinaca u grupi i pojedinaca prema grupi, vođi grupe kao i ovih prema pojedincima biti drugačiji u grupi organiziranoj na autokratski način od grupe koja je organizirana na demokratski način. U grupi s autokratskim vođom, pojedinci izvršavaju naređenja, disciplina je nametnuta izvana i pojedinci teže izbjegavaju odgovornosti kada im se pruži prilika. Čim vođa ode, grupa ne radi organizirano, javljaju se neslaganja, sukobi i druge nepoželjne pojave. U grupi koja je organizirana na demokratski način pojedinci uzimaju učešće u diskusiji i odlučivanju o svim pitanjima uvjeta igre i rada, osjećaju da su donesene njihove odluke i zalažu se da se one sprovode i kada vođa nije nazočan. Razlike mišljenja kao i drugi problemi se raščišćavaju na sastancima diskusijom i zato nema potrebe za izbijanjem nesuglasica.