SUPERVIZIJSKI SASTANAK U MAKSIMIRU

Josip Čelan, prof.

Sunčan ali prohladan listopadski ponedjeljak. U velikoj dvorani mjesne samouprave Dinko Šimunović pedesetdevetoro ljudi sjede, žamore i iščekuju sedamnaest sati i početak sastanka. Za čelnim stolom, iza grafoskopa a podno grba i zastave Republike Hrvatske, tri čelnika maksimirskih klubova primjetno nestrpljivo pogledavaju na sat. U prvom redu gledališta pet lijepih dama, po svojim funkcijama nama neobično važnih osoba iz Vijeća gradske četvrti, Doma zdravlja, Centra soc. skrbi, P.B. Vrapča i KB "Sestre milosrdnice". Tijekom akademske četvrti stiže naš najvažniji i supervizija je počela.

Radno predsjedništvo: Zdenka Majkić, Klub Maksimirska naselja i predsjednica naše koordinacije Štefanija Matić, soc. rad. i struča djelatnica Kluba Tratinčica i dr. Darko Arnold, osnivač i dvadesetu godinu stručni djelatnik u Klubu Dinko Šimunović. Uz administrativce (ja i dva ovjeritelja zapisnika), izabrana je i komisija za zaključke, u sastavu: prim.dr.sc. Darko Breitenfeld, mr.sc.dr. Vesna Golik-Gruber i Stjepan Pokas.

Razvoj maksimirskih klubova – Zdenka Majkić je u kratkom prikazu evocirala uspomnu na dragog nam prof. dr. Vladimira Hudolina i prvi izvanbolnički klub "Maksimir"od 1964., uz razvoj još osam klubova liječenih alkoholičara pri mjesnim zajednicama i tri u radnim organizacijama tako da je u 1990. god. u općini Maksimir djelovalo čak 12 klubova a sada djeluje samo pet.

Izviješća o radu kluba – Za Klub Dinko Šimunović je dr. Darko Arnold, uz zorne grafofolije i statističke podatke, ponovo naglasio važnost sudjelovanja cijele obitelji te velik postotak recidiva i napuštanja kluba kad nema podrške obitelji. Iz Kluba Maksimirska naselja Terezija Rivosechi je uz ostalo posebno naglasila otvaranje kluba prema van i putem medija: HT – Latinica; radio – Vi i Vaše zdravlje; tisak – tema tjedna u Mili i dr. Posebno je dobra suradnja s Centrom za socijalnu skrb, čijih pet djelatnica jednom mjesečno dolaze i rade u naših pet klubova. Spomenuto je i dežurstvo na našem telefonu 01/3787754, uz molbu da se više klubova i osoba uključi jer je teško sve to raditi unutar premale volonterske grupe. Stjepan Pokas iz Kluba Bukovac, osim potrebe za potporom šire društvene zajednice bez koje teško možemo ostvariti naše ciljeve, kazao je: "Želja mi je da alkoholozi Vrapča, Jankomira i Sestara milosrdnica sjednu zajedno za stol i raščiste sve svoje probleme i uz pomoć drugih klubova grada Zagreba, donesu zajednički program rada za sve klubove i sve svoje ustanove. Njihova razmimoilaženja štete njima, a najviše onima zbog kojih su zaposleni. Ako je to obiteljsko liječenje, onda i vi, liječnici, budite članovi te velike obitelji". Zvonko Sitar iz Kluba Barutanski jarak naglasio je, nakon prvotne euforije zbog nepijenja, potrebu dugotrajnog rada na sebi i u obitelji da bi se dugo trijezno živjelo te nužnost što boljeg međuklupskog druženja. Štefanija Matić, naša veteranka iz doba prvoga Hudolinova kluba, sa žaljenjem opisuje zamiranje Kluba Tratinčica zbog nedostatka novih članova. Predložila je ideju da dragocjeni eksperti u bolnicama ne gube energiju po klubovima, već da budu edukatori med. sestrama, soc. radnicima, pedagozima i drugima koji bi onda radili u klubovima. 

O duhovnom pristupu liječenju alkoholizma – Ivan Prpić, organizator donacije supervizije od strane humanitarne organizacije ADRA, dirnuo je prisutne svojim toplim, humanim riječima, uspoređujući prirodu, zemlju i svemir s nama pacijentima, klubovima i našim liječnicima. Cjelovit tekst objavljen je u prošlome broju Alkohološkog glasnika, kao XV. nastavak kolumne Iv. Ivondesa Razum bez savjesti te preporučujem da pročitate, ako već niste, kako biste doživjeli ono lijepo što smo i mi doživjeli na superviziji.

Diskusija – U kratkim diskusijama s pokojom pohvalom, primjedbom ili savjetom za riječ se javilo podosta gostiju, od kojih bih nabrojio samo nekoliko veterana: Zlatko Topalović – Centar, Momčilo Hinić i Dmitar Slavulj – ZET Podsused i Ljubljanica, Dragutin Petrović – Petrica Kerempuh, Milan Habljak – Obiteljski život Retkovec, Josip Draganić koji je netom stigao s alkohološkog kongresa iz Italije, Josip Poljak – Voltino i drugi. Posebno drage su nam riječi ohrabrenja i ljubavi od dr. Korone Nenadić iz P.B. Vrapče, koja je redovit sudionik naših supervizija i skupština. Zamjenica predsjednika Vijeća gradske četvrti Maksimir Gordana Vučinić- Polašak podržala je naš rad i obećala skoru rekonstrukciju inače skučenog prostora mjesne samouprave Vlaho Bukovac, u kojem djeluju klubovi Maksimirska naselja i Tratinčica. Ravnateljica Doma zdravlja Maksimir prof. dr. Blanka Brkić pozdravila je naš rad i pozvala na tješnju suradnju. Voditeljica Centra za socijalnu skrb Esna Cvjetić istaknula je bliskost njihovog i našeg rada jer i u njihovim slučajevima alkoholizam je čest uzrok. Djelatnice Centra - Slava Šimić, Vlasta Harapović, Slavica Brčić i Milka Končić postale su već sastavnicama naših klubova u koje dolaze jednom u mjesecu, a redovito nazoče i našoj koordinaciji.

Prim. dr. sc. Darko Breitenfeld ukratko je rezimirao dosad izrečeno i naš rad, uz objašnjenje malog broja novih alkoholičara u relativno većinskim staračkim domaćinstvima Maksimira i potrebu da ustanove primarne zdravstvene zaštite te socijalne skrbi više truda ulože u upućivanje ovisnika o alkoholu na liječenje i obavezno u klubove. Mr. sc. dr. Vesna Golik - Gruber iskoristila je prigodu za detaljniji stručni opis pojma supervizije, a na kraju, uobičajeno druženje uz odojka s Bukovca i prezentaciju zdrave hrane od ADRE. Stvarni završetak bio je u 21 sat na Drugome programu Hrvatskoga radija u emisiji Dalije Green "Vi i Vaše zdravlje" o temi supervizije klubova liječenih alkoholičara, uz goste prim.dr.sc. Željka Marinića, Zdenku Majkić i mene i telefonski prisutnog prim.dr.sc. Darka Breitenfelda.


ZAKLJUČCI SA SUPERVIZIJSKOG SASTANKA KLUBOVA U MAKSIMIRU

1. Udruga klubova liječenih alkoholičara Maksimira čini mrežu od pet klubova. Udruga radi uspješno, predstavnici se redovito sastaju jednom mjesečno.
2. Ostvarena je uspješna suradnja s Centrom za socijalnu skrb za područje Maksimira. Za svaki je klub zadužen jedan soc. radnik iz Centra, koji često nazoči sastanku kluba i sastanku Udruge.
3. Iz iznesenih izvješća vidi se da klubovi rade uspješno, osim Kluba "Tratinčica", čiji je glavni problem u malen broj, uglavnom starih članova. 
4. Svi klubovi imaju stručne djelatnike - alkohologe. U nekim klubovima uz stručne, djeluju i dostručni djelatnici. 
5. Klubovi imaju velik broj starih apstinenata. Malen je priljev novih članova jer područni Klinički bolnički centar Rebro nema posebnoga programa za liječenje alkoholizma.
6. Slaba je povezanost s primarnom zdravstvenom zaštitom i na tome bi se u narednom razdoblju trebalo poraditi. Time bi se omogućilo rano otkrivanje alkoholičara i raniji terapijski postupak, što bi rezultiralo i većim brojem novih članova kluba.
7. Nameće se potreba organiziranja sastanaka svih stručnih djelatnika klubova liječenih alkoholičara 2-3 puta godišnje s ciljem ujednačavanja koncepta liječenja i rehabilitacije.
8. Preporučuje se za sljedeći supervizijski sastanak učiniti stručno-znanstveno vrednovanje rada svih klubova Udruge, te iskustva iznijeti na jednom od stručnih sastanaka ili konferencija.