Mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber
Klinika za psihijatriju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", Zagreb

Klub liječenih alkoholičara je višeobiteljska zajednica koja je dio područne zajednice u kojoj alkoholičar sudjeluje s drugim građanima u zaštiti zdravlja, napose u sprječavanju alkoholnih poremećaja.

Čuvanje i unaprjeđivanje duševnog zdravlja nameće potrebu uvođenja samozaštite u obitelji, u klubove liječenih alkoholičara i u lokalne zajednice u kojima ljudi žive i rade. To se odnosi na sve građane, a ne samo na alkoholičare. Samozaštita i međusobna pomoć je pravo i dužnost svih građana i traje čitav život.

Razumljivo je da se alkoholičar mora uključiti u aktivnosti zaštite i unaprjeđivanja zdravlja i suzbijanje alkoholnih poremećaja. To je njemu potrebno zbog njegova poremećaja, a uključit će se lakše nego drugi građani, jer ima niz osobnih iskustava i znanja stečenih u klubu, osobito ako duže ne pije.

Stoga je i razumljivo zašto alkoholičar ne napušta klub liječenih alkoholičara i nastavlja tu svoju aktivnost i nakon niza godina apstinencije. Naime, on nema nikakva dubljeg razloga da tu aktivnost prekine nakon 5 ili l0 godina apstinencije, dapače, tijekom vlastita sazrijevanja i dodatnih školovanja sudjelovat će u djelatnostima zaštite i unaprjeđivanja zdravlja i suzbijanju alkoholnih poremećaja sve kvalitetnije i u sve više programa.

Gledajući s toga aspekta jasno je da se na superviziju - nadzor rada kluba liječenih alkoholičara mora gledati puno šire. Supervizija rada klubova liječenih alkoholičara trebala bi se provesti tako da se ne obuhvati samo rad pojedinih klubova i općinskih koordinacija klubova, već šire, da se obuhvatiti važnost rada klubova na području u kome djeluju i njihova povezanost s područnim službama.

Što je to supervizija?

Supervizija, u doslovnom prijevodu znači kontrola, nadgledanje, nadziranje, nadzor.

To je postupak kojim se zajedničkim radom, odnosno zajedničkim promišljanjem problematike, postiže bolji uvid u probleme i načine njihovih rješavanja.

¨ To je način stručne suradnje, u kojem je stručniji i iskusniji djelatnik podrška onomu manje iskusnu u radu.

¨ To je suradnja u nošenju odgovornosti u profesionalnoj situaciji u smislu postupanja, u skladu sa stručnim i znanstvenim spoznajama, te društvenim normama. 

¨ To je suradnja u kojoj je sačuvana osobna odgovornost i samostalnost u radu.

Najčešće se za superviziju dogovori jedna stručna tema ili se prezentiraju izvješća o radu, a potom se raspravlja o iznesenoj problematici ili osobnim nedoumicama u rješavanju pojedinih situacija.

Supervizija može biti edukativna - odgojna, motivacijska - poticajna ili evaluacijska - vrednujuća. 

Vrlo su često zastupljeni svi činitelji budući da jedan proistječe iz drugoga.

Rad u klubu dugotrajan je proces koji počinje onoga trenutka kada djelatnik u klubu prvi put razgovara s obitelji koja ulazi u klub liječenih alkoholičara. Proces sazrijevanja i promjene ponašanja člana i obitelji dug je i njega se ne može odjednom sagledati i učiniti superviziju. 

Međutim, u tijeku rada kluba javlja se niz poteškoća, koje treba rješavati. Kako bi se poteškoće rješavale na uspješan način, organiziraju se recipročne, međuklupske supervizije - uzajamne pomoći i nadzora, te autosupervizije - samopomoć i samonadzor unutar svakoga kluba. 

Osnovna svrha recipročne supervizije i autosupervizije jest postizanje uvida i u razvijanje uzajamne i samopodrške, a cilj je postizanje što kvalitetnijeg rada. 
To je postupak koji traje na redovitim mjesečnim sastancima stručnih i dostručnih djelatnika i voditelja, odnosno predsjednika klubova određenog područja na kojima se rješavaju tekući problemi koji postoje u klubovima. Postupak se provodi prema već navedenim načelima. 

Klubska i međuklubska samopomoć i uzajamna stručna pomoć, podrška i nadzor, odvija se, osim ciljano, neposredno i posredno, na redovitim mjesečnim sastancima Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, županijskih zajednica klubova, općinskih udruženja klubova, na godišnjim skupštinama klubova, na stručnim sastancima, simpozijima i kongresima, tijekom rasprava.

Kao primjer autosupervizije i recipročne supervizije može se navesti sudjelovanje predstavnika Centra za socijalnu skrb Maksimir na prošlogodišnjem super- vizijskom sastanku klubova liječenih alkoholičara Maksimira.

Predstavnici Centra su se kritički i samokritički osvrnuli na aktualnu situaciju na planu sprječavanja i rješavanja alkoholnih poteškoća, od zlouporabe do ovisnosti o alkoholu, na svom području. Dogovoreno je unaprjeđivanje rada u daljnjoj suradnji s klubovima liječenih alkoholičara. Zajednički uspostavljena suradnja urodila je plodom i danas imamo primjerene prilike i uvjete na području Maksimira. Naime, za svaki je klub zadužen jedan soc. radnik iz Centra za soc. skrb, koji mjesečno nazoči radu kluba i sastancima udruženja klubova i svi su bili na godišnjem supervizijskom sastanku - sastanku stručne podrške i nadzora klubova maksimirskog područja. 
Klubovi otvoreni za suradnju s drugim klubovima i sa zajednicom u kojoj djeluju, u skladu su sa stručnim i znanstvenim postignućima i promjenama u društvenim kretanjima.
Zatvoreni klubovi, sami sabi dovoljni, koji mimo stručnih i znanstvenih, te dostručnih, prijateljskih i drugih iskustava otkrivaju svoju posebnu "toplu vodu", stvaraju svoja osebujna pravila rada, ne surađuju s drugim klubovima, a još manje s lokalnom zajednicom, brzo postaju uljuštureno malo društvo u društvu, ostaju nezreli ili okoštaju, nazaduju i postupno se gase. 

I na kraju, može se zaključiti da je potrebno redovito provoditi postupke samopodrške i uzajamne podrške, te stručne podrške i nadzora na redovitim mjesečnim sastancima Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, županijskih zajednica klubova, općinskih udruženja klubova, na godišnjim skupštinama klubova, na stručnim sastancima, simpozijima i kongresima, kao i o potrebi provođenja stručne podrške i nadzora programa rada klubova i uključivanja klubova u programe zaštite i unaprjeđivanja duševnog zdravlja u lokalnim zajednicama. 

Takav rad osigurava klubovima, odnosno njihovim članovima, stalno napredovanje, rast i razvoj, u skladu sa stručnim i znanstvenim postignućima i promjenama u društvenim kretanjima.