REAGIRANJA

REAGIRANJE 

na članak Dijane Bašić "Spličanke se od ovisnosti liječe kao i Elizabeth Taylor", Slobodna Dalmacija, 21. 9. 2001., str. 19. 

U "Slobodnoj Dalmaciji" je 21. rujna 200l. godine objavljen napis o navedenoj temi, što je hvalevrijedno. Konačno, još jedan napis o alkoholnoj problematici, ovaj put o oporavku alkoholičara u "Anonimnim alkoholičarima" (A.A.) u Splitu. Iako je rad te male skupine hvalevrijedan, on čini manje od 10 % članova ostalih sličnih udruga, tj. klubova liječenih alkoholičara u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Međutim, potkrao se niz pogrešaka u prikazu rada tih vrijednih ljudi, pa moramo odgovoriti na taj napis, odnosno izričito zamoliti da se naše postavke objave. Redom, "Anonimni alkoholičari" (A.A.) nisu klub ili klubovi, tako se, naime, ne zovu. To su anonimne skupine (oni se nazivaju međusobno po imenima) ljudi koji se tamo jave. 

Članovi su tih skupina u svijetu poglavito alkoholičari, a ljudi s drugim poteškoćama smatraju stručnjaci, ne bi trebali biti zastupljeni u postotku većem od 10-20% članova. Zato i postoje u svijetu skupine "Anonimni narkomani", koje, razumljivo, ovdje u Splitu, zbog malog broja članova, još nisu osnovale. Šteta je što u Hrvatskoj ne postoji, suprotno svjetskim standardima, dosad nijedan klub liječenih "narkomana", tj. ovisnika o nezakonitim teškim drogama. 

Dolazak se ne temelji isključivo na želji alkoholičara da prestane piti, niti na promjeni način života, već je najčešće riječ o društvenom, novčanom ili zdravstvenom pritisku na odvikavanje od psihoaktivnih sredstava. Tako u skupine Anonimnih alkoholičara (A.A.) posvuda u svijetu šalju i one alkoholičare, kojima je sud odredio uvjetno liječenje, pa oni tamo ne dolaze rado, što je i logično. Usprkos desecima godina nepijenja, ne postoji izlječenje, već eventualni oporavak i zalječenje. U nas se svakodnevno sastajanje, u prvo vrijeme u Anonimnim alkoholičarima, zamjenjuje još intenzivnijim polubolničkim liječenjem, npr. u Vikend bolnici (uz rad i kućni boravak, izrazito jeftin terapijski postupak) i nastavkom tjednih sastanka u klubovima liječenih alkoholičara. I u svijetu postoje tzv. psihosomatske klinike koje po bolničkom, "Hazeldenskom" modelu, bliskom Anonimnim alkoholičarima (A.A.) liječe teže ovisnike o alkoholu. Sličan takav ekskluzivni centar (nepolitički, ali često za političare i druge ugledne osobe) nazvan je po supruzi bivšeg predsjednika SAD-a "Betty Ford". Doista, poluuspješno se više puta u njemu liječila i Elisabeth Taylor, što je opet sve uobičajeno i od svih prihvaćeno.

Jasno da i u klasične klubove liječenih alkoholičara mogu doći pripite osobe, u želji da si pomognu, ali nikada i nigdje u svijetu one ne mogu "blagoglagoljivo" ometati rad takvih skupina, pa niti sad A.A. Teško je nakon dvije godine rada govoriti o 60% (čega?, jer potpunog izlječenja nema), pa je i naš cilj u klubovima liječenih alkoholičara izdržati (i uz Disulfiram), bar taj jedan, sadašnji dan, ne pijući alkohol - trijezan. 

Iako je načelo A.A. višestruko iznošenje vlastitih sudbina, ipak se i oni, prije i poslije sastanaka, te na nedjeljnim izletima, međusobno druže i razgovaraju. Njihov novi član ima, kao i u klubovima liječenih alkoholičara "kuma" koji se od početka o njemu brine dok god za to ima potrebe, želje i smisla. "Standardni" klubovi, vjerojatno Diana Bašić, novinarka "Slobodne Dalmacije", misli na stotine klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj (u svijetu vrlo priznatih, a u Sredozemlju i vrlo brojnih), prihvaćaju nakon demokratizacije također važnost duhovnog, prof. dr. Hudolin kaže antropološko spiritualnog (valjda ljudski duhovnog) pristupa, što uvelike znači i religioznog, pa i A.A. govori o globalnom (ne globalizacijskom) Bogu. Politika se nekoć miješala utjecajem Socijalističkog saveza, koji je osiguravao često prostorije i terapeute, a rad dostručnih djelatnika je ionako dobrovoljan u klubu liječenih alkoholičara, iako formalne ili neformalne članarine - skupljanje priloga uvijek u svim ovakvim skupinama postoje, jasno nikako u svrhu novčanih pothvata.

Iako članovi klubova liječenih alkoholičara od početka ne primaju samo pomoć "supatnika", te svoje i njihovih obitelji, već pokušavaju pomoći i svima drugima, takva se najvrednija međusobna pomoć - u 12 koraka A.A. nigdje izričito ne navodi, već se na kraju govori o prenošenju poruke, što oni teško dosežu (tj. 12. korak). 

Zaključno: ipak su sve ove skupine oporavka (a za nas i međusobne pomoći) vrlo slične i praktički teže istom cilju. I mi se, u klubovima liječenih alkoholičara, svi dobro poznajemo, poštujemo, podržavamo i surađujemo, kao što je društveno uobičajeno u svim našim sredozemnim, "sunčanim", krajevima, a ne anonimno u sumnjičavim, uljušturenim, začahurenim područjima i načinu života. Klubovi liječenih alkoholičara u mediteranskim zemljama, počev od Italije, znatno su brojniji, prirodnije funkcioniraju - žive i djeluju, u usporedbi s Anonimnim alkoholičarima.

Prim. dr. sc. Darko Breitenfeld,
predsjednik Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti HLZ i predsjednik Zajednice klubova liječenih alkoholičara Zagreba