MIJEŠALA MI SE ZBILJA I FIKCIJE

Damir , Klub "Remetinec"

Imao sam vrlo velike zdravstvene probleme uzrokovane pijenjem. Deset godina ne spavam normalno. Imao sam jako velike bolove u glavi i čitavom tijelu. Često bih povraćao, pa i odmah nastavljao piti. 

Stvarala mi se jaka kiselina u želucu od alkohola. Često bih povraćao samu kiselinu. Po nekoliko dana ništa ne bih stavio u usta osim alkohola, kave i cigareta. Inače ne pušim, ali kad me uhvati teža depresija, počnem piti i pušiti. Probava mi je bila nikakva. Svakodnevni proljevi, otežano dnevno mokrenje. Kod težih pijanstava znao sam se pomokriti noću. To me je pogotovo teško pogađalo. 

Stalna znojenja, lupanje srca, zujanje u ušima, priviđenja, halucinacije. Miješala mi se zbilja i fikcije. Nisam bio siguran je li se to stvarno dogodilo, ili sam to samo sanjao. Noću sam sanjao da pijem. Navečer bih prije spavanja mislio kako ću ujutro na piće. Tisuću bih puta rekao da je to zadnje, kao i zadnja cigareta i kava. 

Za težih pijanstava mislio sam da ću umrijeti, da će mi srce prestati kucati, da će mi mozak eksplodirati. Odjednom bih se stresao iz sna i oživio. Soba se okretala oko mene. Ispočetka nikako nisam mogao zaspati. Kasnije bih kod težih pijanstava zaspao sat, dva i onda više nisam mogao spavati. Nisam mogao kontrolirati misli.

Kao da mi je u glavi nekoliko osoba koje govore sasvim nevezane, nesuvisle riječi i misli (rečenice). Tu bujicu bezumlja i besmislenosti nisam mogao zaustaviti. Nisam mogao isključiti mozak. 

Nisam mu bio gospodar. On je radio kao televizor bez programa. Slagale su se rečenice s riječima, čije značenje koji put i nisam znao, ili sam ih tek jednom ili dvaput čuo. Posve bez smisla. Totalni kaos. Kratki spoj u mozgu. 

Razgovarao sam sam sa sobom, bez veze, o nevažnim, nesuvislim temama, transformirajući se iz osobe u osobu. Noću sam budan pred uspavljivanje imao halucinacije, priviđenja. Vidio bih budan, otvorenih očiju, poznata i nepoznata lica, likove, životinje koje bi skakale na mene, čuo glasove, imao osjećaj da mi netko ili nešto ulazi u sobu. 

Snovi su mi bili veoma morbidni, teški, opterećivali bi me. Ili bi bili stvarni, jako stvarni, i bolni, iz života, gotovo kao java, stvarnost ili potpuno zbrkani, bizarni, nesuvisli, s pregršt pojedinosti, boja, mirisa, sitnica.

Prisilne radnje i opsesije opsjedale su me i u snu. Budio sam se umoran, depresivan, "na lijevu nogu". Ujutro sam imao teške mamurluke, mučnine, trnce u rukama i nogama. Teško sam disao, nisam imao apetita, mozak mi nije funkcionirao najbolje.

Gubio sam memoriju i zaboravljao sam neke stvari koje sam znao. Loše sam učio nove stvari. Po noći sam imao teške grčeve. Gubio sam samopouzdanje i samopoštovanje. Boljelo me je čitavo tijelo, mišići i kosti. Ne znam je li bila jača duševna ili tjelesna bol. Gubio sam snagu, kondiciju, zrak. Jedva sam se držao na nogama. Opterećivao sam se ponavljanjem snova (opisivanjem) u tančine. 

Gubio sam moć orijentacije i apstraktnog mišljenja.