DA, HOĆU! – ZDRAVLJE 
NE, NEĆU! – ALKOHOL

Mijo Belan

Polako prolazi drugi mjesec otkako sam započeo bitku s bolešću zvanom alkoholizam.

Još ne tako davno živio sam životom roba kojeg je alkohol svezao u lance. Ali taj rob se pobunio i htio je opet postati slobodan čovjek, željan života i poštovanja.

Da budem iskren, moj prvi dolazak u bolnicu do susreta s dr. Oreškovićem bio je prožet nekom tjeskobom, možda i strahom. Javljala su se pitanja kako se to liječi. Hoću li možda upasti u veliku krizu? Ali prvi kratki susret dao mi je hrabrosti da krenem na taj put.

Prvoga dana u podrumu nisam naišao na sprave za mučenje, već na draga i topla lica naših sestara Karmele i Anđelke. Kako su dani i tjedni prolazili, polako ali sigurno, otvarao mi se pogled u jedan drugi davno zaboravljeni svijet.

Shvatio sam da taj podrum nije inkvizicijski već prostor ispunjen strpljivošću, ljubavlju i razumijevanjem. Nema galame, vike, prisile, sve je ispunjeno pažnjom za svakoga pacijenta.

Tijekom tih dana našeg druženja, uz neke drage ljude koje od ranije poznam, upoznao sam i druge osobe koje su izrazile želju da postanu članovi, na žalost, ne velike obitelji.

Evo, tu je i zadnji dan našeg druženja u Dnevnoj bolnici, ali ne i posljednji u tome nizu. Od sada ćemo se viđati u klubu jedanput tjedno.

Što sada? Malo je teško kad čovjek shvati koliko je vremena bacio. Koliko je poslova mogao napraviti i što je sve mogao postići, ali ipak nije bilo kasno za povratak.

Čitavo svoje biće posvetit ću poslu i stvaranju. Uz posao čuvara u poduzeću, dom će biti moja najveća preokupacija. Još ove godine završit ću gradnju velike staje, naslikati barem 10 slika i otvoriti malu izložbu u Zagrebu. Već prvi počeci slikanja nakon dužeg vremena daju mi snagu i čine mi veliko zadovoljstvo.

Povratak supruzi i djeci jedna je od najvećih zadaća. Evo, za tjedan dana, na veliku molbu djece, kupit ćemo im kompjutor. Da bih ostvario sve svoje želje, bit će potrebno strogo se pridržavati uputa doktora i terapeuta. Redovito uzimati disulfiram, mijenjati stil života, a naročito staro društvo, jer tamo više ne pripadam, a ni na kraj pameti mi nije da se ondje vratim. Ljudi primjećuju da se sa mnom nešto dogodilo, neki čak nemaju riječi. Osjećam njihove ljubomorne poglede. Vrlo rado bi me vidjeli na koljenima, no ja im takvu priliku neću pružiti, jer klečim samo pred Bogom. Hvala vam doktore Oreškoviću, hvala sestro Karmela, hvala sestro Anđelka, hvala prof. Mirjana, hvala i vama, prijatelji.

Isus nas uči:

"Ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ako čak kažete: Neba mi!, to je sveta zakletva Bogu, jer je to Božje prijestolje. A ako kažete: Zemlje mi!, i to je sveta zakletva, jer je zemlja njegovo podnožje. A ne kunite se ni Jeruzalemom, jer je to prijestolnica kralja. Ne kunite se ni svojom glavom, jer ni jednu vlas ne možete učiniti bijelom ni crnom. Recite jednostavno: Da, hoću! Ili Ne, neću! Dovoljna je vaša riječ. Pojačavate li svoje obećanje zakletvom, pokazujete da nešto nije u redu."

Evo, ja pred vama kažem: Da, hoću! – zdravlje. Ne, neću! – alkohol.